povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
ponedjeljak, ožujak 16, 2009
U posljednje vrijeme, potaknut pisanjima s više strana, postavljam si pitanje je li doista crkvena priča o Isusu u stvari najveća laž ikad ispričana, odnosno je li se kroz lik Isusa provukao sam Sotona, Lucifer, nudeći svoj „spasiteljski“ nauk grešnicima na izbavljenje?
U jednom od prethodnih članaka postavio sam pitanje svetosti spisa. Naime, ako želimo istraživački, i bez vjerskih predrasuda, bez ikakve indoktrinacije pristupiti analizi problematike moramo biti posve kritički, i sve moguće opcije uzeti u obzir. Pa čak i ovu skandaloznu, za nekoga i uvredljivu pretpostavku da se u nekim segmentima Novog Zavjeta  kroz lik Isusa Krista provlači djelo nečastivog. Biblija je knjiga nadahnuta Duhom Svetim, netko će mi odgovoriti. Pa što, odgovorit ću, ionako je taj Duh Sveti govorio kroz ljude, i ljudi su sve to procjenjivali, a naposljetku i sam teološki koncept Duha Svetog je upitan i uglavnom predstavlja kršćanski koncept nepotpunog shvaćanja stvarnosti.
Isus nam donosi poruku ljubavi, da trebamo ljubiti svakoga, pa i grešnika, ali ne i grijeh. No, istodobno na drugim mjestima, govori o ognju i maču i sumporu koji čeka grešnike. Isto tako govori o Suncu koje grije jednako i dobre i zle, a također farizeje to Sunce dobrano prži. Poruka ljubavi i milosrđa krivo interpretirana stvorila je od kršćanstva religiju mase, široku stazu koja vodi u propast, masu slabih pojedinaca koji se u ime nekog ideala utapaju u gomili. I sve to pod kapom crkve koja preuzima voditeljsku uloga umjesto Boga.
Ljubav kao najviši ideal Novog Zavjeta postaje i plafon do kojeg spoznaja stvarnosti smije ići. Svaki pojedinac koji se usudi pomisliti da ljubav i nije najviši ideal biva osuđen grižnjom savjesti koja mu se kao mač kolektivne svijesti nadvija nad glavom. Mileniji vjerovanja utkali su u svijest pojedinca da je ljubav najviša vrednota života. Oni koji poznaju istočnu misao znaju da spoznaja ljubavi kao takve jest tek jedna stepenica u spoznavanju stvarnosti, te da iznad nje postoji još i viši smisao dan kroz istinu, pravdu i znanje. U ime ljubavi mnogi su sebe pokopali, ne znajući za dublju pozadinu koja stoji iza događanja stvarnosti. Jedna od tipičnih zabluda jest sažaljenje i milosrđe prema nekom tko ga ne zaslužuje, ja bih tu bolest nazvao sindrom majke Tereze. Netko će vam na prvi pogled sličiti da treba vašu pomoć, da se trebate žrtvovati, a ne znate da je neka osoba možda zaslužila svoje stanje, možda je bila neki zločinac u prošlom životu, a vi se miješate u karmičke tokove određene samom prirodom postojanja. Tako da duša umjesto da nauči lekciju biva oslobođena tereta a vi preuzimate na sebe taj teret. Na taj način vaša dobra namjera, htijenje ka smislu biva pokopano i vi nazadujete u evoluciji a zloj osobi dajete priliku da i dalje širi svoju rabotu. Perfidna demonska igra koju ste popušili.
A upravo takve zamke možete naći u tzv. svetim spisima svih vrsti. Ne treba slijepo čitati i nekritički vjerovati.
Što se tiče krivog Isusa kojeg je većina vjernika popušila zajedno u kompletu s kultom njegove mame samo da spomenem neke natuknice u obliku citata iz „Svetog“ pisma:
U Starom Zavjetu Izaija piše:

„Kako pade sa nebesa,Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?U svom si srcu govorio:  'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestol ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjom sjeveru.“

Svjetlonoša, sin Zorin, odnosno sin zvijezde Danice, planete Venere koja se ujutro prva javlja, prije Sunca, postavlja sebe između Zemlje i Sunca, čovjeka i Boga, jest sam Lucifer. I astrološki gledano, negativni aspekti Venere dat će sklonost osobe izvanjskom i površnom, bez dubine i snage nutrine.
U Otkrivenju piše:

"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica."

Treba li ovdje komentara?

Prvi Papa, u svojoj drugoj poslanici kaže:

„Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.“

Govori li to možda Petar da toj ponesenosti Duhom Svetim prethodi uvjet da Danica osvane u srcu? Danica, jutarnja zvijezda? Tko tu koga vara?

Nadalje, samo ime Isus u prijevodu znači: Jahve je Spasitelj. Jahve, Onaj koji jest, Stvoritelj ovog materijalnog svijeta, nije Apsolut, nego neka emanacija, niža forma koja se bavi stvaranjem. Gledajući šire porijeklo židovskog koncepta Jahvea može se vidjeti da isti potječe iz Egipta te da nema veze s Bogom. Stari Zavjet je ionako koktel svega i svačega, i tek tu treba biti kritičan. Ja za sada ostavljam otvorenim pitanje  je li uopće i sama prva zapovijed od deset izrečena iz duha stvarnosti.
Onaj kozmički Krist jest Emanuel, Bog s nama, a koliko crkveni Isus ima veze s Bogom procijenite sami.


borajski @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare