povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
utorak, prosinac 11, 2007

Izgradnja jednog objekta, kuće recimo, počinje od ideje, skice arhitekta. Potom se skica prenaša u računala i izrađuje se građevinski projekt s nacrtima, troškovnicima, pribavljanjem svih potrebitih dozvola. Potom slijedi nabava materijala, odabir izvođača, pripremni radovi na gradilištu. Sam fizički posao počinje betoniranjem temelja, potom dizanjem zidova, sve do krovišta, pa unutarnja uređenja, itd... da dalje ne pojašnjavam proces izgradnje kuće.
Mi taj proces promatramo izvana i znamo da svaka etapa izgradnje nastupa u točno određeno vrijeme kada je prethodna etapa ispunjena. Nakon projekta dolazi gradnja, nakon cigle dolazi crijep.
Da ste kojim slučajem dio procesa, da se kojim slučajem ideja same kuće, mogli biste se zavarati da je sve to proces evolucije od ideje i projekta do uporabne dozvole. Odnosno da je cigla imala svoj zametak u računalu, da je iz cigle evoluirao crijep ili krovište.
Velika prijavara uma koja nam govori da jedan događaj evoluira iz drugog, da postoji lanac uzroka i poslijedice.
Promatramo li svijet oko nas, stvarnost kao niz događaja, također ćemo pasti u zabludu, i stvoriti iluziju uzročno poslijedičnog lanca. Pomislit ćemo da je jedan događaj uzrok drugome, a u stvari se radi samo o „silasku“ događaja, o ulasku u igru kad se za to stvore uvjeti. A taj veliki selektor nije u igri, On samo šalje igrače kada trebaju igrati.
Evolucija kao takva je iluzija, ne postoji!
Nema je na način na koji to tvrde evolucionisti: da jedan oblik postojanja proizlazi iz drugog, jer jedan događaj ne proizlazi iz drugog nego je dan događanjem apsolutnog događaja-uzročno/poslijedični lanac je fikcija uma, u stvari uvijek vlada slobodna volja da promjenite tijek događanja da krene u smjeru kojeg zovemo „čudo“. No, to se čudo neće pojaviti sve dok u sebi ne „prizovete“ čudo, dok događaj ne nadiđe okvire u kojima se događa.
Dakle, evolucija kao takva je zabluda, nema preobrazbe oblika iz jednostavnijeg u složenije, nego se složenost pojavljuje u „vidokrugu“ jednostavnog kada ono jednostavno nadiđe svoje okvire. A to se događa isključivo događanjem apsolutnog događaja, odnosno Voljom Božjom.
Stoga, uloga cigle u kući nije da bunca o tome je li prije bila beton ili armaturno željezo, je li žbuka na njoj poslijedica njenog crvenila koje se treba prekriti i hoće li postati crijep ili greda, nego da savršeno bude dio zida, i da tako bude savršenstvo sklada kojeg je arhitekt imao u sebi pri projektiranju građevine.


 

borajski @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare