povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
nedjelja, lipanj 10, 2007
Čitajući napise onih koji negiraju ne samo postojanje Boga, nego i postojanje Isusa kao povijesne osobe dođe mi da se zapitam: što ako su u pravu? Što ako doista biblijski Bog ne postoji, što ako je Isus kao osoba fikcija nekog pisca? I pitam sam sebe što bi to promijenilo u mojem životu, u meni kao osobi. I prisjetim se Pavlovih riječi koji reče da ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je naša vjera i propovijedanje.
Isusa, dok je živio na Zemlji, nisu baš poznavali. U Betlehemu pokloniše mu se pastiri, neuki ljudi, te mudraci s istoka, potpuni stranci na Bliskom istoku. Nitko od domaćih!
Također, tijekom života, u Nazaretu nije bio dobro došao. I njegovi sunarodnjaci Ga razapeše ne shvativši poruku koju je donio. Čak niti Njegovi učenici Ga nisu baš dobro poznavali. Jer, i sam Petar Ga je zanijekao, Toma Mu nije vjerovao...No, po uskrsnuću prepoznaje Ga Marija Magdalena, griješnica prije obraćenja. I to prepoznaje Ga u obliku kojeg nije očekivala. Ali, prepoznala je Isusa, prepoznala je Njegovu esenciju, osjetila je Njegovu blizinu. I Pavao Ga je prepoznao, također veliki griješnik, i to u obliku svijetla. I on je prepoznao Isusa!
No, koga su prepoznali uistinu Marija Magdalena i Savao?
Prepoznali su Onoga koga su progonili svojim životom u sebi, prepoznali su Onog na kojem počiva njihova duša. Protiv toga nisu više mogli ići. I zato Ga je Marija prepoznala iako se Isus nije pojavio u obliku kakvog je znala.
Bismo li Ga i mi prepoznali?
Što ako nije uopće postojao? Hoćemo li odbaciti dosadašnji način života u vjeri, ili nam je vjera samo određena disciplina da dođemo do raja? Nešto poput dvomjesečne dijete prije mora i plaže, a nakon godišnjeg opet na stare navike....
Jesmo li ubili starog čovjeka u nama kojemu je trebala odgojna palica vjerskih zakona da se ponaša kako treba, da si osugura kartu za raj? Ako nismo, Isus doista nije postojao, a ako jesmo, Isus je uistinu uskrsnuo i tada smo mi dokaz onima koji ne vjeruju. Mi smo tada živi organizam Isusa čije su riječi zapisane u Novom Zavjetu, i najbolji smo pokazatelj da te riječi nisu fikcija nekog pisca nego vječni Zakon koji ne prolazi. Te riječi ne odgovoraju starom čovjeku i takvoj naravi su samo teret i muka, no nanovo rođenom čovjeku te riječi postaju Riječ, i Svetinja, dio njegove naravi koju živi, i zbog koje bi umro, bez obzira zna li odgovor je li Isus postojao, bez obzira postoji li Bog. Jer, te Riječi ne prolaze, i nakon naše smrti živjet će u onima koji budu u njima rođeni, i kroz te Riječi živjet ćemo i mi. I u takvom čovjeku živi uskrsli Gospodin, u takvoj osobi očituje se Bog. Prepoznajemo li sada da je Isus živ i osjećamo li Njegovu blizinu?
Pođimo od sebe, prepoznajemo li se u Isusu ili je i nama On još uvijek fikcija, ideal kojeg se bojimo živjeti-jesmo li mi razlog sumnjama onih koji ne vjeruju?
Na početku teksta pošao sam od pitanja postavljenih sebi a kroz ovu priču dobio sam i odgovor. Pronađite i vi svoje odgovore, budite smjeli i iskreni i odgovorite si na pitanje-biste li bila ista osoba da Bog ne postoji?
Ako je odgovor ne, onda za vas Bog ne postoji, a ako je odgovor da, onda Bog živi među nama, među svima koji su rekli da!
borajski @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare