povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
četvrtak, svibanj 8, 2008

Zašto čovjek ima potrebu za onostranim, religioznim, duhovnim? Postoji li transcendencija? Čemu sve to?

Čovjek kao jedinka je vrtlog života, odraz kolanja sveukupne energije u svemiru. Te procese smo se navikli zvati životom. Sve oko nas je živo, sve vrvi životom, a naš pojedinačni život, kretanje kapljice duha je dio svega toga. Zapravo, bolje bi bilo reći da energija kao takva u svojoj najvišoj formi ima svojstvo životnosti, samoprepoznavanja. I svaki djelić postojanja ima hologramsko-fraktalnu narav. Hologramska narav opisuje svojstvo identičnosti dijelića s cjelinom, a fraktalna narav nam govori o dinamici razvoja, to da u svakoj točki promjene i dalje postoji analogija s polaznom strukturom.

Nema tu puno mistike niti magije. Život je jednostavan i odgovori su jednostavni.

Ako bismo opisali čovjeka malo tehnički tada možemo reći da se sustav nekog čovjeka sastoji od strukture i vibracije. U glazbi neka žica glazbala predstavlja strukturu, a dinamika te žice stvara vibraciju. Slično je i s energijama u čovjeku. Strukturu bismo mogli nazvati potencijalom, količinom svijesti/života/energije s kojom smo rođeni i koja je odredila i samu vibraciju koja se treba očitovati kroz strukturu (ne možemo na bubnju svirati tonove violine). To dvoje u yogi je poznato kao Šiva i Šakti.

U ranoj fazi života postoji sklad te osoba nema problema, živi jednostavno i ne brine. Djetetu ne treba duhovnost niti religija, ne trebaju brige o zadovoljstvu, skladu, seksu, novcu....

Problemi nastaju kada se u glavi gomilaju informacije koje su u biti energetski implatanti strane vrste. Na osnovi tih informacija pozornost svijesti luta. U nas ulazi tuđa energija, tuđi tonovi, stvaraju se šumovi i izražavanje naše strukture/potencijala ne može doći do izražaja jer je pozornost svijesti na nečemu što nije naše. Nastaje dualnost, shizofreno se čovjek podvaja na nešto što bi mogao biti, na neki rajski vrt iz kojeg je ispao, i na ono što jest. To je rascijep ličnosti, dvoglava himera od dva jastva. Tada uslijed krivog toga energija nastaju racionalizacije i mistifikacije svega oko sebe. Religija i duhovnost su izraz shizofrenog uma koji traži izgubljeni sklad. U tom stanju svaki Bog je iluzija, svaki demon je fikcija. U stanju rascjepljenog uma čovjek iz te pozicije stvara vizije svojeg panteona, svojih božanstava, i svog hada, svojih demona. Bogovi ga nagrađuju, a vragovi prcaju. To je svijet religija i potrage za duhovnim. A transcedencija i onostrano su samo zamišljanja raja, zamrznutost trenutnog stanja. Kao kada biste padali s nebodera i u jednom trenu stali, uhvatili se za nešto. To je famozna transcendencija, izlazak iz procesa, neki samadhi. Međutim, to stanje nije moguće održati u realnom životu, i dalje nastavljamo padati.

A trenutni bljeskovi sklada kada se uspostavi normalni tijek strukture i vibracije mističari nazivaju kundalini bljeskovima i onda od toga rade kule u nebesima. A stvar je jednostavna: kundalini je samo ponovo uspostavljeni tok. Kao i kod orgazma koji je kratki spoj izmešu svijesti i energije. Zato valjda ljudi toliko vole seks.

A rješenje je jako jednostavno-ostvariti svoje potencijale. Kako?

Počnite raditi ono kroz što se igrate i rastete, što vas opušta i smiruje. Nađite sebe u nečemu, stvarajte. Tako nastaju epohalna djela. Mozart, Beethoven, Tesla, Einstein, nisu maštali o Bogu, religiji, duhovnosti, oni su to živjeli i svi imamo od toga koristi. Duhovnost od koje drugi ljudi nemaju koristi je jalova duhovnost. Stvarajte djela koja će impresionirati druge. Impresija i oduševljenje su putevi prenošenja znanja koje ne škodi, koje vas ne truje tuđim energijama. Naprotiv, uzdiže vas.

A Bog, je li Jedan u mnoštvu, ili...mnoštvo u Jednom?

Koga briga tada? Ta vi ćete biti Bog, život Apsoluta, „ja rekoh bogovi ste“, sami za sebe bit ćete Bog...

Postoji li Bog nad Bogom u tom stanju? Postoji!

Postoji i Bog ispod Boga! Pa što, nikom ništa, svima dobro. Jer, Bog je riječ kojom se opisuje stanje sklada, a ne stanje dominacije nad drugima.

I za kraj, gdje su raj i pakao, Nirvana i Samsara? Ovdje, tu, u vama!

Jivan je na svom blogu www.tantra.bloger.hr napisao zgodnu paralelu s prestajanjem pušenja. Ne možete prestati pušiti prestajući pušiti. Ne možete se prosvjetliti tražeći ono što imate. Nećete naći, jer narav prosvjetljenja je u vama, živite ju.

A moja tehnika je „stati i pogledati“, sve je tako jasno i jednostavno....

„Oni koji spavaju žive u svojim svijetovima, a budni imaju jedan i jedini, zajednički svijet.“-Heraklit

borajski @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare