povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
ponedjeljak, lipanj 25, 2007

Riječ religija dolazi iz latinskog jezika i u prijevodu znači ponovno vezati, ili ako bismo slobodnije prevodili u duhu onoga na što se odnosi, tada bismo mogli reći da religija označava traženje i vraćanje čovjeka svom počelu i izvoru. To počelo i izvor čovjeka, njegovo određenje u tom sustavu traganja nazivamo Bogom. U drugim sustavima, poput filozofije, izvor čovjeka i temelj njegovog postojanja određen je pojmom Bitka, dok u znanosti se pokušava dokazati i na neki način vidjeti to počelo, taj izvor, analitički ga istražiti i objasniti. Ti različiti pristupi predstavljaju u stvari različite putove traganja i usudio bih se sve ih nazvati religijom u širem kontekstu značenja te riječi. U užem smislu te riječi religija predstavlja traganje za Bogom, osobnim načelom koje stoji iza cjelokupne stvarnosti. Iako tragatelji u religiji nailaze i na neosobno viđenje temelja stvarnosti, ja bih ipak taj vid gledanja na problem nazvao filozofskim a ono što se traži `bogom filozofa`. Tako religija u najužem smislu ostaje potraga za osobnim načelom koje stoji određuje sve što postoji.
Ta potraga je upisana u samu narav čovjeka, i ona je njegov imperativ u postojanju. Čovjek traži Boga na razne načine a da to ponekad niti ne zna. Na taj način i deklarirani ateisti su i itekako religiozni jer se ravnaju prema zakonu savjesti kojeg žive  a ne skrivaju se licemjerno iza nametnutog morala. Sva potraga za srećom, mirom, ljubavi i ispunjenjem je u stvari potraga za Bogom. Potraga za zabavom, za ispunjenjem praznine koja leži u čovjeku je potraga za Bogom jer jedino Bog može ispuniti sva naša htijenja i nade, sve naše želje ali ne u smislu da nam bude sredstvo za ispunjenje nego sam cilj ispunjenja. Iza ispunjenja svake naše akcije i djela, iza onog stanja punine u sebi krije se kratkotrajno ispunjenje mirom kojeg ostavlja nalaženje Boga. Kako Boga nema u svjetovnim stvarima tako ni potraga za Njim u svijetu neće uroditi plodom. Potraga za Bogom je isključivo potraga za Bogom u vlastitom srcu, koje se naziva čežnjom.
Ljudi su kroz povijest i razne kulture donosili zaključke da iza sveg postojanja postoji netko tko je sve to uredio, i na čijim temeljima počiva opstojnost cijele tvorevine. Shodno podneblju u kojem su zaključci doneseni rođene su i religije sa svim bogatstvima obreda, i ceremonija koji bi trebali dovesti čovjeka do iskustva Boga, odnosno ispunjenja sebe. Zbog različitog pristupa i putovanja k cilju dolazilo je i do netrpeljivosti među pripadnicima različitih religija. To samo dokazuje da je religija još uvijek samo traganje ali ne i nalaženje. Jer, da se radi o nalaženju odgovora i ispunjenja ljudskog srca tada do sukoba ne bi dolazilo i ne bi niti jedna religija tvrdila da je jedina ispravna i jedina prava na putu do Boga. I ne samo religija, nego i svaka druga zamjena za nedostatak iskustva Potpunosti kojom se pomoću raznih koncepata nastoji omeđiti stvarnost. Tako se rijetki trenuci u kojem se nalazi smirenje, u kojima se nalazi smisao nastoje se na razne načine objasniti kroz razne teologije, filozofije, i naputke kako doći do istine.
Religija shvaćena kao osoban odnos pojedinca i Boga ima smisla, dok religija shvaćena kao odnos mase, grupe ili bilo koje organizacije i Boga gubi svoj smisao rastakanjem u masi. U prvom slučaju to se više i ne zove religija nego bih se usudio upotrijebiti izraz izražavanje jer čovjek kroz ispoljavanje sebe prema okolini pokazuje svu dubinu svog odnosa u Nutrini. To je definitivni rastanak od religije kao opijuma naroda i konačni iskorak ka slobodi duha i slobodi stvaranja svakog čovjeka. Ta sloboda je duboko utkana u samu narav osobe, sloboda da se konačno oslobodi okova i stega društva i vine u visine svog Tvorca, da se postane slika i prilika Onoga za kim težimo.

borajski @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare