povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
ponedjeljak, veljača 6, 2012

Što je to u stvari napredak i evolucija? Što predstavljaju te riječi u pogledu čovjeka kao bića čija sfera egzistencije obuhvaća ne samo fizičko nego i psihičko, duhovno i društveno polje postojanja? 

Što se tiče društvene sfere postojanja što znači ta famozna riječ rasta, gospodarskog rasta odnosno zaustavljanja rasta pa pada, drugim riječima recesije? 

Retorički postavljam ova pitanja jer sam skoro cijeli život bombardiran raznim parolama na te teme. 

Polazim od čovjeka kao jedinke sa svojim potrebama. Potrebama koje obuhvaćaju one nužne biološke potrebe, psihološke potrebe, socijalne i ine. U tom smislu postavlja se pitanje granice tih potreba, dokle seže granica mjere do koje nam nešto treba.Možemo li više i više jesti, piti, spolno općiti? Možemo li više i više posjedovati, kupovati, družiti se, biti prihvaćani u društvu?

Sve ima svoju granicu, svatko ima svoju granicu, osim onoga što zovemo ego. Po pitanju ega nikad čovjeku dosta ičega. I tu počinje igra, natjecanje, borba. Tu nastaje ona potreba koja nema granica, potreba koju zovemo još i još, više i više. Ne u smislu olimpijskog'citius, altius, fortius' nego u smislu prenesenog darvinizma savane na društvene mehanizme. Jest da nam je to utkano u gene, jest da se time izlučuje najbolje genetski materijal iz čovjeka i stvara nova baza za još uspješniju vrstu, za novi skok u evoluciji. No, s kojim razlogom? Koji je cilj svega toga?  

Čovjek želi znati,nešto ga vuče naprijed i definira različitim od životinje. Istina jest na žalost da su takvi rijetki koji su uistinu nadišli sve zamke genetskog uvjetovanja i doista djeluju iz jedne osnove nepoznate ostalim pripadnicima ljudskog roda, ali ipak, u globalu, možda sam po tom pitanju pretjerani optimist, postoji neka 'sila' koja vuče čovjeka naprijed. Ta apstraktna sila je ono što ga vodi u evoluciji, ono čime nadilazi sve darvinizme i ostale možebitne evolucijske mehanizme. Nadilaženje sila prirode, genetskog uvjetovanja i sila koje bi priječile čovjeka da nadiđe svoju uvjetovanost na Zemlji odlika je ljudske vrste. Stoga jedino čovjek stvara apstraknu misao, ideju o transcendenciji koju i ostvaruje. Ne govorim ovjde o institucionaliziranim religijama nego o istinskom ostvarenju transcendentnog u pojedincu.

Naposljetku, što takav pojedinac predstavlja u društvu i kako se on odnosi prema svijetu i njegovim mehanizmima koje je nadišao, kakvi su njegovi geni koje bi trebao prenijeti na vrstu, je li se njegova genetska struktura promijenila da bi se začela nova vrsta nadljudi? Mislim da ne, mislim da je putokaz upravo u suprotnom smjeru-u odbacivanju svih tih trivijala i iskoraku u novu sferu postojanja. Stoga, i svi takvi pojedinci kroz povijest nemaju potomke. 

Dakle, očito je da pojmovi evolucija i napredak nemaju svoju osnovu u genetici niti smiju iz nje izvirati. Bilo kakvo zagovaranje socijalnog darvinizma na genetskoj osnovi rađa neku modernu eugeniku, elitistički genetsko odabrano društvo.  

Napredak, evolucija i rast trebaju polaziti od pojedinca i proizlaziti iz njegovog puta ka ostvarenju čovjeka kao osobe. Ne iz zadovoljenja potreba njegovog ega koji je danas pokretačka sila zapadnog kapitalizma, u stvari cijelog svijeta. Globalno, potrebno je redefiniranje principa svjetske ekonomije, na neki način rečeno, produhovljenje ekonomije, iako ne volim rabiti tu otrcanju riječ produhovljenje. U sadašnjoj konstelaciji snaga to se neće dogoditi. Svjetske događaje pokreće revolucija a ne evolucija. I ona će se dogoditi kada se cijela svjetska ekonomija uruši. 

Onaj iskonski plamen te revolucije vidi se u odnosu pojedinca prema poslu. Bez obzira na primanja, bez obzira na nacionalnu i gospodarsku pozadinu, svi su radnici isti, svi su isto nezadovoljni. Jer, radnik nije stroj, nija najamno sredstvo, nego živo biće koje se kroz posao ne ostvaruje, umjesto da se ostvaruje. Bez obzira koliko radno mjesto bilo sofisticirano ili pojednostavljeno, radnik definitivno ne ostvaruje sebe, otuđen je od plodova svog rada, kako je to još Marx rekao. Umjesto da radi za sebe, radi za poslodavca, za ambicije njegovog ega, za ono što treba nadići, radi za onu silu kojoj se protivi cijela ljudska evolucija.  

Koji je izlaz, rješenje ove situacije? Iskreno, ne znam, nemam još model, mogu samo hipotetski govoriti. Možda je rješenje u modelu da svaki pojedinac, radnik, bude ujedno i poduzetnik, da sam kreira sebi posao i tržište. A konkurencija? Hoće li u sukobu s konkurentima opet doći do aktiviranja čovjeka lovca gdje netko postaje lovac a netko lovina? Jamačno hoće, ako se i dva pojedinca nađu s istom ponudom. Tada će jedan biti looser, to je neminovno. I opet će doći do otuđenja i nezadovoljstva. Očito je rješenje da svatko bude svoj brand, svoj proizvod, da svatko prodaje sebe, i u tome da bude originalan. Naravno, ukoliko nije nekakav čovjek klon, robot koji samo prolazi kroz život.

Ako jest, tada će se dogoditi pritisak onih sila koje izviru iz ljudske težnje ka nadilaženju evolucije i doći do oblikovanja pojedinca, ili propasti u konačnici. To bi bio u stvari istinski darvinizam ali na zasnovan na jednom drugom načelu, a ne na genetskom

 

borajski @ 14:04 |Komentiraj | Komentari: 0