povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
utorak, siječanj 13, 2009


Iako ga svi dižu u nebesa, i hvale kao svetog čovjeka, meni je nešto odbojno kod svećenika Zlatka Sudca. Doduše, službeni Kaptol drži fenomen vlč. Sudca na distanci provodeći svoju politiku spram svega što odstupa od neke sredine, nekog prosjeka. U toj politici me podsjećaju na ponašanje Komunističke partije u bivšem režimu kada bi svakog tko je iole odstupao od prosjeka automatizmom svodili na prosjek baze.
Neki fenomen velečasnog Sudca uspoređuju s pojavom fenomena interesa za istočnjačku mudrost i u njemu vide kršćanski odgovor na taj izazov. Čak ga uspoređuju sa Sai Babom. Zanimljivo, niti Sudac niti Sai Baba nikad me nisu pretjerano privlačili, zapravo, odbijali su me.
Sudac je raji postao zanimljiv svojim blagorječivim govorima, sa svojim stigmama, navodnim čudesima, ljudi su kod njega našli svoj duhovni mir.
A ljudi su prije svega gladni čuda i čudesnoga, jer im takve pojave učvršćuju vjeru u nešto iznad njih što će se pobrinuti za sve teškoće u njihovim životima. Ljudi u čudima traže ono s čime se ne mogu suočiti u sebi, a to je snaga da se sami suoče sa svojim problemima, da pronađu njihove uzroke i da ih nadiđu, da uzrastu a ne da se oslanjaju na nešto izvana ma kako to božanski se činilo.
A pojava čuda ne mora biti znak božanskog, vrlo često to i nije, već je suprotnog predznaka, kao određena kušnja na putu-kako onome tko je obdaren čudima, tako i onome tko ih gleda. To nam je poznato iz svih duhovnih tradicija-pojave čuda mogu biti darovi ali i prepreke(Patanjali-Yoga Sutre, Sv Ivan od Križa, Tereza Avilska...).
Istinski svetac koji teži Bogu nadilazi te pojave i spoznaje da živi u Bogu i da se u toj spoznaji krije najveće čudo i najveća snaga. Na taj način i svaki drugi obični pojedinac je pozvan da to čudo pronađe u sebi, a ne da se oslanja i zadivljuje  izvanjskim čudesima.
Službeni Kaptol to dobro zna, i tu se u potpunosti slažem s tom politikom. Zato je i vlč Sudac djelomično distanciran od javnih nastupa.
Osim toga, kad vidite kakvu paradu od sebe izvodi taj čovjek svakom normalnom čovjeku bi stvari trebale biti jasne. Taj svećenik od svog svećenstva izvodi pop paradu, paradu od popa: uredne duge njegovane i obojane kose, umjetnička bradica, bijela halja...prije mi sliči na nekakvog američkog prodavača duhovne magle nego na kršćanskog mistika.
A i to što govori, to je za raju ok, to je spika za mase, za populističke nastupe, ali intuitivno čisto sumnjam da se to radi o ičemu božanskome. Tko u tome nalazi svoj trenutni mir, neka nalazi, ali i od slatkih kolača čovjeku brzo dođe zlo.

*******************************************************************************************************************************

PS.

Pisano 16.01.2009.

Uvijek će se javljati slatkorječivi propovjednici, blagoglagoljivi gurui, koji će dizati i povoditi ekstatiče mase u ime nekog boga. Ali hvala lijepo, taj bog, taj stil, ta duhovnost nije moj odabir. Odavno sam prošao školu da zbog izbora mase preispitujem svoje kriterije. Ostajem vjeran svom ukusu, svom duhu i svojim idealima. Ako je to kontra ovome što zovu duhovnost onda sam materijalist, ako je to kontra ovome što zovu božanstvenim onda sam ja sotonist. Likovi prepuni kiča i parade po mom viđenju spadaju u isti rang sa srpskim pevaljkama,  s našim zabavnjacima, literaturom Nives Celzijus, spikama Žuži Jelinek, s 24sata, s RTL-om, Narodnim radiom, i svim eventima ovog instant pomodarskog društva. Sfera religioznosti nije ničim izuzeta od utjecaja kiča, onog kiča kojeg je Kundera tako fino opisao. Lightworkeri, roza duhovnjaci, i ostale mumbo jumbo spike su mi jednostavno odbojne i više Boga nalazim u nepreglednim, snijegom bijelim pokrivenim slavonskim ravnicama nego u toj paradi, tom gemištu svega i svačega.
borajski @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare