povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
četvrtak, ožujak 29, 2007

Čitam jučer u „Jutarnjem listu“ ( http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/panorama/clanak/art-2007,3,26,papa_pakao,68069.jl ) kako je Papa podsjetio vjernike na postojanje pakla. Nadalje, u tom tekstu se spominje teološka pretpostvaka da pakao zasigurno postoji ali je moguće prazan jer je Božja ljubav i milosrđe beksrajno. Crkveni teolozi više ne bacaju olako ljude u pakao kao u nekoć, čak se i koncept Čistilišta dovodi u pitanje.

Vjerovatno će u budućnosti doći vrijeme kad će još neke teološke postavke biti odbačene, i to službeno.

No, što je s onim naprednim i liberalnim teolozima koji su i prije službene promjene nekih teoloških postavki ukazivali na neutemeljenost istih? Mnogi od njih su bili osuđivani, što doslovce, što u stručnim krugovima. Pitam se gdje je vjerodostojnost Crkve, odnosno onih dijelova Crkve koji donose takve ljudske umne tvorevine čiji je temelj pod znakom upitnika, naročito jer nema podlogu u Pismu.

Ovo moje pitanje se ne odnosi samo na Katolički crkvu, nego i na sve ostale denominacije koje su ponekad i mnogo strože za liberalnije ideje svojih članova. No, u reformiranim crkvama nema porblema, svaki takav slobodoumni pojedinac može osnovati svoju zajednicu. Ali to ne čini iz prostog razloga što ona osoba koja doista nešto dublje shvaća poruku Evanđelja ne osniva nove crkve, crkvice i zajednice, ne cjepka Tijelo, nego ostaje u okviru u kojem jest. Nove zajednice osnivaju uglavnom oni koji ne shvaćaju najbolje nauk Evanđelja, te kroz osnivanje svoje zajednice prikrivaju neki svoj osobni nedostatak. Krpanje kompleksa manje vrijednosti, uglavnom.

Vratimo se malo na ljude koji se ne slažu sa krutom službenom teologijom koja je najčešće u službi vremena u kojem se živi. O tempora, o mores, govorili su Rimljani a Crkva uči da nju vodi Duh Sveti koji kroz Postojanje u pravom smjeru vodi Crkvu kao zajednicu, i stoga Crkva djeluje u skladu s vremenom, te ne istupa prije svog vremena, ne iznosi dublje i naprednije, smislenije odgovore pred raju, pred prosječni puk.

Pojedinac koji shvaća tu ulogu i javni, opći nastup Crkve, shvaćat će svoj položaj unutar nje. Naravno da ima i on pravo na svoju javnost sa svojim idejama, ali te ideje će naići na onoliki krug publike, koliko ljudi shvaća te ideje. Radi se naime o osobama koje rade na istoj valnoj duljini.

Mene više brinu oni kvazi službeni dušebrižnici obučeni u svećeničke halje koji znaju omalovažavati te pojedince i prijetiti im prokletstvom. Takvi klerikalci svoje osobne frustracije kriju iza svećeničkog položaja i zlorabe image kojeg poziv svećenika ostavlja u narodu. Tako se narod plaši i straši, i radi se jedno opće nepovjerenje u Crkvu koje je inače tijekom povijesti izrodilo razne rascjepe i odcjepe, razne ateizme, i ostale izme. Sve su to reakcije 'duha vremena' na svećenstvo koje si je uzelo za pravo da sudi prije Suda.

borajski @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 0