povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
subota, studeni 17, 2007
Budući da sve izvan sebe smatra sobom čovjek nastoji svoje unutarnje stanje projicirati i prenijeti na druge. U tome biva onemogućen te reakcija okolina donosi razočarenje i neshvaćenost. Odaslana ljubav se vraća kao bumerang koji nije pogodio cilj te izaziva bol u nutrini našeg bića. I tada dolazi do posljednje bitke u sebi, do saznanja da duša ne može sebe ostvariti kroz okolinu djelujući prema van nego jedino mir nalazi sama u sebi. Duh se povlači iz svijeta i uranja u odaje duše. Tu se konačno gubi predstava o `ja` kakvog smo predstavljali u okolini. Gubi se pojam o `ja` jer `ja` postoji samo pred drugima, samo u odnosu s nekim. Duh povučen u dušu više nema potrebu doživljavati `ja` jer je sam sa sobom, lice u lice. Nalik je to smrti jastva, ali u tom svetom Ništavilu gdje ničeg nema osim duše, osjeća se silno bogatstvo duha, silna živost i uviđa se da `ja` tu tek sebe nalazi. No to se više ne može nazvati našim ja jer nikog nema pred kim bi se očitovalo, tu nas kao bića više nema, ali ipak sve jesmo. Povučeni u dvorac svog kraljevstva, ogoljeni do srži tonemo sami u sebe, nestajući, gubeći se a ujedno obogaćujući i spoznavajući postojanje. Nema više `ja` ali se ipak osjeća osobnost, ipak se osjeća posebnost i živost. Naš `ja` nije više naš, predali smo ga Ničemu i taj Ja koji nam se vraća, koji nas čini živima jest sam Život, sam Bitak, Bog, Apsolut, Počelo, kako god željeli nazvati To. I što mu više prilazimo, što više sežemo u beskonačnosti toga Ništa to više jesmo, to naš Ja dobiva sve više na stvarnosti. Jer koliko dajemo toliko nam se vraća, a dajući cijelog sebe mi neprestano rastemo u blaženstvu predanja. Duša u ovom stanju doživljava svoju transcendenciju, `ja` uskrsava u duhu i dešava se rođenje odozgor. Konačno duša sebe ostvaruje u potpunosti, u svetoj čistoći sebe nalazi.
To stanje bismo mogli nazvati i stanjem čiste duše, ostvarene duše u kojemu doživljavamo Boga kao svoj cilj kroz ostvarenje svih svojih želja. Budući da očitovana stanja duha u okolini kroz `ja` ostvaruju neke aspekte duše, ali ne sve, ovo stanje se u njima javlja kao ideal postojanja i skladnosti bivanja.
Sva stanja koja se očituju u duhu imaju svoj uzrok ili izvor u duši u kojoj je čista duša ili ostvarena duša u potencijalu i ako bi uspoređivali stanja u oba slučaja tada bi "obična" duša bila sjemenka iz koje treba tek izrasti ostvarena duša.
Možemo zaključiti da je ostvarena duša potpuno očitovanje sklada. Naše `ja` se razvija kroz razna stanja duha koja ga oblikuju u skladu uvida u stvarnost. Čista duša je `ja` oslobođeno samog sebe i svoju opstojnost, svoju jastvenost ostvaruje zahvaljujući potrebi drugih bića. Ono je `ja` za druge a ne za sebe.
Sva bića kroz svoje ja teže stanju ostvarenja duše, teže bivanju kroz jedno jedino Ja beskonačnosti. To je beskonačno počelo svih jastava koja postoje u duhu tog vječitog Ja i preko stanja čiste duše ga doživljavaju kao osobu, kao biće, kao sebi sličnog. Kada se doživi tada se u njemu biva, tada Ono živi u čovjeku i ne može se govoriti o postojanju nekog osjećaja vlastitog ja, jer to vlastito ja se umanjuje, gubi se u predanju svom Bogu koji uskrsava u čovjeku dajući mu novi identitet. Taj novi čovjek, rođen odozgor, u svoje ja oblači Božje ruho i postaje slika i prilika Božja, onakav kakvim ga je Bog i zamislio. On više nema potrebe govoriti svojim ja, svojim egom, nego govori svojim postojanjem. Svojim postojanjem čovjek postaje savršenstvo Cjeline. To je stanje potpunosti, svjedočanstva postojanjem. 

(ovo je nastavak citiranog teksta iz teme "Razlike u pogledu", cijeli tekst je pisan 2004.)
borajski @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare