povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
petak, rujan 5, 2008

Lako je biti svetac u samostanu, okruženi zidinama, posvećeni meditaciji i kontemplaciji, izolirani od svih utjecaja okoline. No, je li to svetački život ili samozavaravanje?
Netom završena olimpijada bila je poprište mnogih dobro utreniranih sportaša, njihovih dvoboja i natjecanja. Tek na megdanu se vidi junak, tko je koliko i kako trenirao. Ostati zatvoren u dvorani, u teretani, ili bazenu nema smisla kad je život vani, na poprištu, u sukobu s rivalom.
Ostati svetac a izbjegavati iskušanja nalik je sportašu zatvorenom u teretanu. Lako je biti svetac u samostanu, de brate budi ti svet u kupleraju!
De budi svet u ovom kurveraju od života, gdje svatko svakog jebe i sjebava, gdje tvoje vrijednosti stoje na vagi, i sam sebe pitaš: čemu sve to, čemu ustrajati na onome kako si živio-pošteno i vodeći Bogu ugodan život.
Znaj, da kada pitaš pitanje, postavljaš dilemu: Vrijedi li, nisi uopće svet, nisi uopće svoj, nego slijediš nečije tuđe zamisli o ispravnom životu.
Tek kad ćeš živjeti svoj džir, bez obzira kome bio drag ili mrzak, tek tada ćeš biti svet. No, je li to uopće bitno?
Čemu onda moralni zapisi, kodeksi ponašanja? Pa da nam budu smjernice-ako se trebaš truditi da ne činiš ovo ili ono, očito nešto dvojiš, ali ako je to što tamo piše tvoj način života, jer drugačije ne znaš, tada si doista good guy.
Ako ti ne treba murija i palica da te spriječe u kriminalu, ako ti ne treba bog i pakao da budeš čovjek, tada uopće nisi svjestan koliko si svet, i to je više manje OK.

borajski @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare