povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
srijeda, lipanj 20, 2007
Čovjek kao integritet svih nivoa svjesnosti, svih slojeva jest nalik lotosovom cvijetu. Raste iz blatnog temelja, mulja, kroz vodu tankom stabljikom, na površini vode nalaze se divni široki listovi koji mu daju stabilnost a na njima izvan vode najdivniji cvijet.
U usporedbi sa stanjima svijesti mulj predstavlja ono neosvješteno, podsvijest, naš mrak, ono čega se bojimo, ono sa čime se ne želimo identificirati. Potom stabljika predstavlja razvoj biljke, ono kroz što život putuje. Recimo, to bi bila radna svijest, dok je nadsvijest predstavljena listovima a njen biser, sam cvijet, konačno predstavlja afirmaciju biljke, ili svijesti. Afirmacija svijesti jest osobnost, ličnost, personalnost, individua, kako god želimo to zvati. A znakovito je da taj cvijet izvan vode predstavlja čovjekovu osobnost koja da bi bila realizirana do potpunosti, mora biti izvan ovoga svijeta. Moramo na neki način biti izvan njega, ali opet u njemu.
Dok se čovjek razvija, on ne vidi taj cvijet u sebi, i često ga zamislja kao Boga, Silu, blabla, i tko zna što. Ono dolje, ispod sebe, to su vragovi, demoni, ono što nisam ja. Onome gore težim, ali ovo dolje ne želim biti. I kako se sve više razvijamo, shvaćamo da podsvijest nestaje jer se više nemamo s čime boriti, sve smo transformirali u život, u rast, ali također da i ono za čime težimo, neki imaginarni Bog, nije uopće daleko, nego je sam plod, kruna naših traganja. Bog je plod kojim ćemo roditi.
A on je iznan onoga što mislimo da jesmo. Mi nismo ni ovo ni ono, mi jednostavno jesmo, takvi kakvi jesmo. A to je izvan onoga što nam je okolina nametnula. Našu srž ne određuje niti jedan diktat okoline. No kako smo oblikovani kroz društvo, tako svatko ima različit način izražaja sebe, ono ga što jest. Na pojavnoj razini smo itekako različiti, i trebamo biti, da bi se ista osnova mogla na milijarde načina izraziti i pokazati svu ljepotu koja počiva u njoj, svo bogatstvo koje svi mi imamo u temelju kao isto i jedno, koje procvjetava na razne načine kroz naše ja. Ti imaš ja, koje je različito od mojeg, vrijedi i obrat. Ti svoj ja pokazuješ na svoj način, ja na svoj ….
Ali, materijal od kojeg je sačinjen 'ja' jest isti, to je onaj cvijet izvan svega, a zadatak je čovjeka da kao individua izrazi svo bogatstvo tog materijala, oblikujući ga kroz 'ja'. Tebi je tvoj Ja jesam dan kroz Tvoje polje izražavanja, recimo umjetnost, meni kroz moj, recimo pisanje, nekome kroz tehniku, a nekome kroz sport. Ali Ono iznad toga je isto. To je transcendentno svemu a ujedno se stapa kroz naša djela u svijetu.
Povezavši to s religijom, Bog je nešto za čime čovjek traga dok je u vodi, nešto daleko i imaginarno, nešto čemu teži ali još ne zna. Recimo, neki ideal. I žalosne pojave u religijama nastoje naturati čovjeku koncept Boga kazne i moći, da bi svoj ideal utkali u društvo i manipulirali individuom. No, stvarni ideal za čime težiš i ti, i ja, i svi, jest ljubav. A ti nju zovi kako god želiš, i scvf i yxdsg i zlhjnbks, nadjeni Tome bilo koje ime koje ti padne na pamet, i ti ćes biti teist, a svi oni koji su tobože religiozni i teže "Bogu", a iza boga u glavi imaju ono ružno i zlobno, su istinski ateisti.

I sad kad ljubav procvjeta u tvojoj svijesti, kad shvatiš da ju ne trebaš zaraditi (da je izvan vode) te da je ona ono za čime tragaš, da je ona u stvari ti, a ti da si njena kreacija, shvatit ćeš lijepotu i nepodnošljivu lakoću postojanja. Tada sve što činiš iz ljubavi bit će izraz tebe kroz 'ja', sve što činiš iz ljubavi je izraz tvoje različitosti ali i jedinstva sa svime.

borajski @ 16:30 |Komentiraj | Komentari: 0