povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
petak, prosinac 14, 2007
Što definira jednu osobu? Prije svega pogledajmo što znači ta riječ. Nekoć se kod nas identifikacijska karta zvala lična karta, a danas osobna iskaznica, u Ministarstvu obrane imamo personalnu upravu. Dakle, u hrvatskom jeziku je ispravno reći osoba ali su u upotrebi i riječi ličnost i persona.
U knjizi „Videti Boga kao što jeste“ ruski monah arhimandrit Sofronije koristi riječ koja se na srpskom jeziku prevodi kao ipostas. Dolazi iz grčkog jezika, a na hrvatski jezik je ne mogu prevesti sada.
Ipostas je riječ koja se odnosi na nešto više od onoga što većina ljudi smatra pod osoba. Jer, što smatrate osobom?
Čovjekova svijest je pri rođenju čista. Tijekom života u tu svijest se utiskuju razne informacije koje prima od okoline, i od tih informacija se formiraju čuvstva ili emocije, misli i ostale umne tvorevine.
No, prilikom neke nesreće čovjek može doživjeti potpunu amneziju i cjelokupna svijest koja se strukturirala u ono što je izgradilo neku osobu pod imenom XY se može resetirati. Baza podataka se izbriše i što je onda ta osoba?
Čista svijest, nema ni uma ni emocija više. Ostaje samo «osjećaj» bivstva, postojanja kojeg percipiramo kroz 'ja'. Po ne znam koji put pitam sebe i vas na ovom blogu-je li taj ja koji je očišćen svih identifikacija isti kod mene i tebe? Do nedavno bih se žestoko borio da jest. No, počeo sam sumnjati isprva, a sada sam velikim djelom dobro uvjeren da nije. Jer što je taj 'ja'?
Matematički rečeno, to je jedan događaj kojeg karakterizira pojavnost u točno određenom vremenu i prostoru, i kao takav neponovljiv i jedinstven. On je «doživljaj» Bitka ili transcendentnog subjekta koji progovara «Ja jesam» u pojavnosti, i zato je ispravno reći:»Gospod (Bitak) je moj ja!» ali isto tako «Moj ja nije Gospod(Bitak)!» Taj Bitak nije samo osoba, nego Ga mi percipiramo kao osobu jer je naše ja jedini alat s kojim Ga možemo doživjeti.
Ako bismo doživljaj svijesti po sebi, oslobođene svih atributa i identifikacija proglasili konačnim ciljem vratili bi se upravo na početak, od kuda smo i krenuli.u ništavilo. Jer ta svijest sama po sebi je ništa, čista praznina i ništavilo, no metafizički ona ujedno jest. Taj jaz između jest i ništavnosti rađa pokret, svijest se pretvara u energiju i počinje ciklus stvaranja i rastvaranja. Na taj način krug se može vrtiti u beskonačnost, u besmisao postojanja, u besciljno kruženje kako to simbolizira ona zmija što jede svoj rep. Izlaz iz tog kruga leži u shvaćanju uzroka koji leži u činu prelaska ništa u jest, iz nebitka u bitak, iz nepostojanja u postojanje. Taj čin je čudo, misterija koju nikad u cjelosti nećemo dokučiti. U tom činu jest Bitak koji daje smisao postojanju kroz izlaženje iz tog stroja perpetuum mobilea. Shvaćanjem da ništa ne možemo sami učiniti ako to nije po Volji te Sile nadilazimo potrebu i napore za besmislenim traganjima. Spoznaja se sastoji u određivanju sebe prema Tome, i izgradnji u odnosu na To. A to je jedino moguće kroz određenje tog 'ja' oslobođenog svih identifikacija. To određenje čovjeka spram Transcendencije očituje kroz izgradnju ipostasa, u stvari osobnosti kakva ona jest u stvari. To se vidi kroz djela te osobe, koliko  tko živi objavljene istine. Tu više nema mjesta pričama da su dobro i zlo dvije strane iste medalje, nego se kroz život čovjeka vidi tko je tko.Sve religije, filozofije, teologije, znanosti, umjetnosti samo su surogati ispunjenosti koju daje jedino predanje Jedinome koji uistinu jest.
borajski @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare