povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
srijeda, travanj 23, 2008

Pravo osvježenje je bilo slušati album tjedna, tijekom prošlog tjedna, na radiju 101. Poslije jutarnjih vijesti u 06:30 vrti se po jedna pjesma albuma tjedna. Prošlotjedni album je bio album grupe "Hazmat Modine" iz New Yorka. Iako nisam poklonik ni bluesa ni jazza, ovaj čudni spoj me odmah osvojio. U poplavi turbofolka i razne kastrirane uvozne glazbe gdje ne znaš tko pjeva, muško ili žensko, ova promocija je zaista novost. A u meni se odmah rodila nada rađa li se možda u metropoli neki novi val urbane glazbe, ljubitelja prave svirke s ukusom? Možda će se jednom vratiti dani kad je Zagreb bio urbano uporište, uzor gradovima bivše Juge. U eri komercijalizacije ovaj band pokazuje kako i komercijala i umjetnost mogu ići zajedno.
Naslovna pjesma albuma je "Bahamut":



                              


Više o bandu pročitajte na:

http://www.radio101.hr/?section=9&page=5&item=138
http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/glazba/clanak/art-2008,4,18,,116510.jl

sknezev @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 2, 2007




Više o ovim stvarima: http://www.forum.hr/showthread.php?t=94286&page=85
Autor: BattX  (Elvis Popović)
sknezev @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2007

Ja san' dišperan
nijednom mistu na tom svitu ja ne pripadan
Bila noć il' dan
meni je pisma ka' i vino od nje ja san pjan.
Mlad i umoran
ja ne znan kako ali znam da moram dalje sam
nosit' ovaj križ bez mrve kajanja
al' da se opet rodin isti put bi izabra'.

Ja san dišperan
al' možda više od života ja i ne triban
Sve šta želin ja
je bokun sunca i jedno srce da mu svoje dan.
Sam i nevojan
i zadnju kapju ove duše ne bi žalia
za nju bolova i za nju živia
al' da se opet rodin isti put bi izabra'

Ja nisan prosjak ljubavi al' putem srca ja ću poći
da sriću sebi pronađen jer bez nje dalje neću moći.
Ja nisan prosjak ljubavi ali kad se konti zbroje
i kad dođe sve na svoje vidin da san sam
izblidija je san
ja san dišperan.




sknezev @ 07:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 22, 2007

Da Napolitanci vide naše kuhare i kuharice što rade sa špagetama dobili bi mlade. U Napulju, naime, kao i u cijeloj Italiji, pravilo je da se špagete ne lome. Zato postoji oni veliki lonci u kojima se špagete kuhaju, na al dente način....
Mali kulinarski uvod u moj komentar, osvrt, pogled na pjesmu „špageta od straha“ s bloga bitiilipiti.


Htio sam komentirati tu pjesmu, analizirajući je strofu po strofu, ali po napuljskom receptu to nije uputno. Stoga ću prokomentirati ovdje onaj dio koji tu špagetu čini al dente, a to je onaj sirovi, nekuhani dio u špageti koji pucketa pod zubima.
U ovoj pjesmi meni ovaj dio pucketa u duši:


I tada je šutnja postala
Moje utočište, moj spas
I ništa više nisam znala
Iz straha da me ne bi napali...


„Šutnja je zlato“, rekoše,
A meni postade nešto više,
Moj dijamantni dvorac
Onaj čvrsti i nesalomljivi..


U ovom dijelu pjesme prepoznao sam dio sebe, dio osobnog iskustva. Iz straha od neshvaćenosti, neprihvaćenosti nisam iznosio svoja opažanja, svoja pitanja i svoju znatiželju o svijetu u kojem se nalazim. Stoga sam malo pomalo gradio masku, zid oko sebe kako bih se prilagodio svijetu. U trenucima nemogućnosti izražaja povlačio sam se u tu unutarnju građevinu gdje sam se ponovo susretao sa onim malim, nevinim djetinjim srcem koje bi zatvoreno u toj izbi. A u toj izbi još uvijek se igralo dijete, unutarnje dijete. Tek kasnije sam shvatio značenje i smisao „sna“ o Dvorcu stvarnosti, o zatvorenom zlatu u Dvorcu. Zidine oko Dvorca su se počele širiti. Ali dijete je i dalje gledalo zlato i dijamante po zidovima tog Dvorca. Dijete nije bilo samo...Igralo se sa svojim vršnjakom, kupalo u moru s njime, sjedilo ispod bora....To mi je bio najbolji prijatelj kojeg sam ikad imao, jedini pravi koji me pozna i voli kao onog kakav jesam. Tek kasnije spoznao sam da je to dijete, moj prijatelj volilo krasti maslac...
Odrasli smo zajedno, iako sam ga ja često zaboravljao, a često mu se vraćajući u trenucima straha. Izlazio sam sve hrabriji, i odlučniji jer znam sam da je moj prijatelj uvijek sa mnom, da je i taj dvorac bio samo prilika da ga upoznam i izvan njega.


I zato mi je ova pjesma doista draga, jer prepoznajem istu šprancu, isti sistem kako sam se povlačio u svoju tišinu, i kasnije si sramio svog straha, gledao ga kao grijeh, slabost. No, taj strah mi se ponekad činio i kao molitva i kao meditacija, jer sam u toj svojoj tmini druževao sa svojim prijateljem od malih nogu.
Ne znam ima li autor ove pjesme nekoga u svojem utočištu, ili će ga naći...ali siguran sam da će poznati mog prijatelja u dušu.


sknezev @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 28, 2007

Na blogovima je uobičajeno da se bloger pred odlazak na more pozdravi sa svojim vjernim čitateljima prigodnom rječju, spotom s YouTubea, nekim glazbenim brojem.  Tražeći po Internetu nešto prigodno sjetih se pjesme Josipa Pupačiča-More i ja, a na toj web stranici bio je i jedan stih pjesnika koji me baš puka u ovo jutro, te nisam mogao a ne staviti ga ovdje na blog, kao dio mene, u ovo jutro...
Dakle, svim svojim dragim čitateljicama i čitateljima: ja sad odoh tamo 'di je meni misto'...






i gledam more gdje se meni penje

i slušam more dobrojutro veli

i ono sluša mene ja mu šapćem

o dobrojutro more kažem tiho

pa opet tiše ponovim mu pozdrav

a more sluša pa se smije

pa šuti pa se smije pa se penje

i gledam more gledam more zlato

i gledam more gdje se meni penje

i dobrojutro kažem more zlato

i dobrojutro more more kaže

i zagrli me more oko vrata

i more i ja i ja s morem zlatom

sjedimo skupa na žalu vrh brijega

i smijemo se smijemo se moru
 

"Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život" (Josip Pupačić)


i na kraju meni za dušu:

Ej vapore
Nisan tamo di je meni misto
S dračon sa kojeg san poteka
I di san davno isćupa
Po ditinjstva svojega
Pa ga u svit misto šoldi odnija

Ej vapore
Ti odriši sidra i konope
Pa me vrati do ditinjstva mog
Di san davno isćupa
Pola srca svojega
Pa ga ispod njenih skala zakopa
Sad me vodi jer će duša skončat
Bez jubavi moje
Usne žedne nek mi liči kapja njezine lipote
Ej vapore, ej vapore



sknezev @ 07:38 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 23, 2007
Ti u stvari voliš Mene, i u svima Mene tražiš.
Ako Te opet dodirne u duši zov tišine i mira,
znaj da Ti kucam na dveri srca.
I tražit ćeš Me u pustopoljini svijeta, u očima mnogih, u ljudima čudnim.
A naći Me nećeš, jer oni Me ne poznaju.
Znaj da u Tebi živim snagom koja i mojim rijekama kola,
znaj da sam dah kojim dišeš, da sam voda koju piješ.
Znaj da sam usne koje ćeš ljubiti, znaj da sam srce koje ćeš voliti.
Ući ću u sva mora i planine, vinuti se u visine, iz atoma ću izvirati,
Da osjetiš koliko Te ljubim i mrijet ću za Tebe, i ponovo ću doći.
Jer ljubav je Moja bez granica vremena,bez međa prostora.
Ljubavi, ti u stvari voliš Mene, to još ne znaš,
Imaj snage, prepoznaj Me
Iza svih vela i krinki ove igre,
iza zavjesa što ih tijela čine,
iza zida što osjećaju jesu.
sknezev @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 14, 2007
Sve se mijenja, pa tako i pristup poeziji. Kakva vremena, takvi ljudi, pogledajte kako bi Dobriša Cesarić da je naš suvremenik opjevao svoju voćku, u jednoj od najpoznatijih svojih poema.



sknezev @ 14:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 8, 2007

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,

i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa,
što sijase nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.

- O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O, Bože, Bože, sjeti se
i ljubav, i pobjede
i lovora, i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna
i on je sam i napušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega niko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O, Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O, Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinstak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam -
(kad bih mogao biti jak,

kad bih mogao biti drag) -
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!

Tin Ujević, Svakidašnja jadikovka

Za večeras, u ovaj kasni sat, poželjeh se poezije da opije umornu dušu i u Tinovim riječima nađoh smiraj svog duha...


sknezev @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 14, 2007

Ljubavi ranili su Te, slomili su Tvoja krila u meni.
Kako da letim i što da me nosi? Kako da znam da i pucat neće,
jer Tebe samu Ljubavi, progonili su, a Tobom su svoje suze
brisali, radi sebe su ih lili.
I Tebe su ubili.


Što mene onda čeka?
Daj mi snagu da se dignem,
da poletim k Tebi,
o smrti, gdje ćeš biti kad se Životu predam,
o živote, gdje ćeš biti kad te Smrću opjevam.


Ljubavi, gaze Tvoje ime i gaze svaku riječ, a ti i dalje voliš.
Podari i mene snagom bure i tišinom mora, da trpim i živim,
da ljubim i molim za sve koji ne vide!


sknezev @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007

Ovoj temi dao sam ovakav naslov iz prostog razloga što mi se čini da gro ljudi ima u svojim ladicama, u rubrici 'Intima' kako reče Elvis J. Kurtović,  divna djela, književne, likovne ili glazbene vrste. Odnosno bilo kog načina umjetničkog izričaja. Mnogi od tih kreativaca u sjeni čuva svoje radove koje su radili za svoju dušu. Čuva ih duboko u ladici, kako bismo nekoć rekli, ili danas u folderu. Hvala Bogu za pojavu Interneta koji je omogućio da se ovi radovi mogu pokazati, anonimno ili javno. Nema tu više glupih kritičara koji nikad u životu nisu ništa napravili, na Netu je sve na stolu, u izlogu, pa tko voli nek' uživa il' nek' odlazi. Fenomen bloga još je više doprinio ovome zbog dimaničnijeg marketiranja objavka.
No, još uvijek ima dosta osoba koje iz nekog razloga ne objavljuju svoje uradke-to je njihovo pravo prije svega. No, ja bih postavio pitanje motiva stvaranja nekog djela tada. Jer, mogli bismo odgovoriti: ovi umjetnici rade svoje radove sebi za dušu. No, ne zaboravite da smo svi mi fino tkanje međusobno povezanih niti i kad se nekom svidi vaš rad to će se odraziti i na vašu dušu, oplemenit će je i dobivat ćete još i više nadahnuća, sebi za dušu ali i publici.
Ovaj osvrt sam započeo potaknut pisanjem dviju osoba čije blogove navodim s lijeve strane pod 'Svakako svratite:'.


Neću pisati hvalospjeve niti na jedan račun, samo bih želio spomenuti kako sam naprosto zadivljen onime što se čuvalo u ladici maletini, te željom i voljom Planina da učini nešto na okupljanju svih onih koji žele Boga slobodnog od svih ograda.
Tko navrati na ovaj tekst svakako neka svrati i kod njih, a spomenutim blogicama bih samo uputio mig, odnosno informaciju da se na blogu mogu objaviti i likovni radovi, te glazbeni brojevi. A vi drage blogice znate što želim reći, možda imate nešto od toga u ladici?


 

sknezev @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 9, 2007
Paul Lafoley, umjetnik, vizionar- čovjek izvan našeg vremena, doista me inspirira svojim radovima-ne da i ja sam nešto crtam jer sam totalna dilajla za samostalno likovno izražavanje, već me svojim slikama nosi u svijetove u kojima vidim što je htio reći. Ostaje samo da se u ovom svijetu nađe ključ za lokot kojeg vidimo na tim radovima. Materija će tada biti pobijeđena....

Koga zanima više o ovom izuzetnom umjetniku preporučujem stranicu:

http://www.miqel.com/visionary_art/paul_laffoley_archive_project.html



sknezev @ 23:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare