povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
srijeda, lipanj 4, 2008
BLOGERI !

stavite na svoj blog link http://vublogger.bloger.hr/
Pogledajte video, počujte o nepravdi koja se događa u VUKOVARU!

Građanski bunt i politika 

Svibanj 29 , 2008 Kategorija: Pročitano 341 puta Postavio(la): no_name

Piše: Bojan Stilin, Izvor: TPORTAL.HR, 29.05.2008.
Novi vruć krumpir za vukovarsku gradsku vlast, ali i hrvatsku Vladu, bunt je Vukovaraca koji su već nekoliko puta prosvjedovali protiv otkupne cijene stanova. Tarifu od 175 eura po četvornom metru za gotovinsko plaćanje, odnosno 350 za kredit, koju je 'odrezao' ministar Čobanković, žele smanjiti na 50, odnosno 100 eura, a na posljednjem prosvjedu zaprijetili su i pokretanjem peticije za smjenu gradske vlasti


O zahtjevima prosvjednika Gradsko poglavarstvo se već mjesec dana odbija očitovati, a gradonačelnica Zdenka Buljan izbjegava primiti njihovu delegaciju. U njezino ime medijima odgovara dogradonačelnik Vladimir Emedi, koji svu odgovornost prebacuje na hrvatsku Vladu i ministra Čobankovića koji je odredio uvjete otkupa.

Gradonačelnica se, međutim, nedavno pohvalila kako će Grad od otkupa stanova ostvariti prihod od 200 milijuna kuna budući da se Vlada svog dijela prihoda odrekla u korist Grada. Stoga prosvjednici smatraju da gradska vlast može utjecati na cijenu stanova tako što bi se i Grad odrekao dijela svoje zarade.

Zakon o prodaji stanova važio je do 1997. a sa svima onima koji nisu mogli podnijeti zahtjev jer su bili u progonstvu, država je bila obavezna sklopiti ugovor o statusu zaštićenog najmoprimca, no to je učinila tek puno kasnije. Vukovarci su ovom uredbom dovedeni u situaciju da otkupljuju stanove po lošijim uvjetima, a ne mogu ih ni prodati 10 godina, za razliku od ostatka Hrvatske', primjećuje Petar Bor, nekadašnji zastupnik Udruge stanara.

Njegove riječi pokazuju da je problem visokih cijena otkupa stanova jedan od rijetkih koji bi trebao nadilaziti uobičajene vukovarske podjele po nacionalnom ključu. No nažalost, tomu nije tako – i među zainteresiranima za otkup stanova ima onih koji na prosvjede odbijaju doći jer se inicijator i osoba koja u medijima predstavlja stanare zove Stevo Kušnjir.

Dodatnu dimenziju prosvjedima dala je i potpora HSS-ovih zastupnika Ivice Žulja i Nikole Totha, koji su zatražili da 'gradonačelnica omogući građanima da otkupe stanove pod istim uvjetima pod kojima je ona kupila stan u Vinkovcima'. Žulj i Toth su u HSS nedavno prešli iz HSP-a, a koju godinu ranije Žulj je bio i u SDP-u. Očito je da na ovom pitanju skupljaju političke bodove za svoju novu stranku, pa se čini da ideja o rušenju lokalne vlasti na cijeni stanova ne dolazi samo iz redova pobunjenih građana.

No revolt građana je opravdan – otkupljivati stanove po cijenama višestruko većim od ostatka Hrvatske u gradu s najmanjom prosječnom plaćom i drugom najskupljom potrošačkom košaricom nije ni izbliza privlačna ideja, kako to ministar Čobanković pokušava predstaviti. Pitanje je, stoga, je li revolt građana trebao biti usmjeren prema lokalnim ili, možda, državnim vlastima.

Prosvjednici kažu i kako su navedene cijene bile na snazi i 1997. nakon završetka mirne reintegracije, no za tada važeći pravilnik znali su tek odabrani, koji su u to doba imali pristup izmjenama zakona. Među njima spominju uglavnom djelatnike pravosudnih institucija, pa je pod tako povoljnim uvjetima stan navodno otkupio i predsjednik Županijskog suda, Ante Zeljko.


Odluku o prestanku plaćanja pričuve za korisnike vukovarskih stanova Gradsko poglavarstvo donijelo je u ožujku, nakon što je Ustavni sud u tužbi jednog Vukovarca presudio da je pričuvu dužan plaćati vlasnik, a ne korisnik stana. Prema podacima Udruge stanara grada Vukovara, plaćanjem pričuve u proteklih deset godina korisnici vukovarskih stanova oštećeni su s kamatama za oko 100 milijuna kuna.




sknezev @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007
Ciganija, čista ciganija, rekli bi pristaše Zorana, a na to Ivini ustaše, pa kaže im Ivo:»Ne, nije ciganija, nego Cigan i ja!»
Dakle, tko će kome nego svoj svome…ne vrijeđajući Rome kao narod nego cigane kao karakter, padne i prvi koalicionist doktora Ive. Pa jebote, što bi Cigo odbio takvu šansu, em je prilika, em je tu mentor kakvog nema niđe…Bit će taj Cigo poslije izbora pravi šampion, poput njegovih puno čestitijih sunarodnjaka u Makedoniji, u skopskom kvartu Šutke…
Zanima me tko će slijedeći pasti?!
Digići…? Oni se crvenih boje k'o vrag tamjana, još se sjećaju okrutnog Zagorca i 1945.
Srbi? E, to će biti parodija na kvadrat u reprizi! Vjerojatno hoće, Srbi su navikli na vlast ma kakva god bila, a Ivo će im svašta obećati.
Ma još ćemo vidjeti, nije još sve gotovo, ipak je naš Stipe mudar čovjek, a i previše se družio s Franjom pa zna kako se to radi…
Sve u svemu, meni je najsmješniji narod, ovaj moj narod koji nije ništa bolje ni zaslužio, a vezano na to citiram Ramba Amadeusa:
 
«…ako te lopov 10 puta pokrade,
a onda te zove da opet kartaš s njim,
ti si gori od njega ako na to pristaneš…»
 
«Kad primitivci
uzjašu na vlast
ispada iz igre
dostojanstvo i čast

Jer kao govna
kroz kanalizaciju
plivaju komunisti
kroz privatizaciju

Bivši generali
kroz demokraciju
bivši pacifisti
kroz mobilizaciju»
sknezev @ 20:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007



E, baš zato glasujte i vi za HDZ da možete u iduće četiri godine otići iz domovine trbuhom za kruhom, da biste se kao uspješni ljudi pojavili na plakatima i reklamama za neke iduće izbore, pobrali svoje eure za tu rabotu i nastavili ostvarivati svoj hrvatski san u inozemstvu.
Nije li to san u stilu: jebem vas zbog kojih sam otišao, evo vam ga sad, živite i dalje u svijetu moje prošlosti???

sknezev @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007

Leteći cirkus u stilu Mothyja je počeo. Kakvih sve likova imamo po plakatima, uz cestu, kakvih sve ridukula, majko mila. Svi nam oni obećavaju brda i doline....Htio sam ovdje priložiti nekoliko glavnih plakata i na njih napisati koju parodiju, ali neću, nemam jednostavno za to vremena. Samo ću se spomenuti najvećih cirkusanata koji parodiju rade sami od sebe:











sknezev @ 19:00 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, rujan 28, 2007

„Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidit ćete kako naši kradu. Svak nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrim makro lopovima. Navalit će na nas velika ptica grabljivica. Kako tada nas spasiti od nas?

Bruno Bušić, 1975.

sknezev @ 05:00 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 11, 2007

I 20 godina nakon Univerzijade maskota studentskih igara je ponovo u žiži javnosti. No, ovaj put ne kao vesela vjeverica sa Sljemena nego kao lukavi general Zagorec, od milja zvan Zagi. Zagi iz 2007. godina postaje maskota jednih drugih igara, igara bez granica. I poput nestašne vjeverice i ova maskota zove da ga love. Zagi zove da ga love...Zagi, Zagi, Zagi, iz Zagreba u svijet....s draguljima u džepu...

Ali, lako za dragulje, Zagi je ponio u svijet nešto mnogo vrijednije, informacije o igrama bez granica koje je sada pohranio na DVD-ima kao navodni dokaz svoje nevinosti. Ne znam je li to baš potpuna nevinost, ali Zagi svakako želi skrenuti pozornost da u tim igrama nije bio sam, da je bio žrtva, to jest da je jadan morao uzeti te dragulje. Pa sad kad tone, nek' tone sa stilom-za sobom želi povući nikog drugog do li sveto trojstvo u ovoj igri, Premijera, Predsjednika i Odvjetnika. Možda je to očajnički pokušaj davljenika da spriječi neminovno-izručenje i suđenje, a nakon toga predizborno paljenje fašnika Zagija koji je kriv za sve nedaće mračnih devedesetih. Vatra za tu lomaču je već upaljena, i dimi se....a gdje ima dima, ima i vatre i dalje od tog ložišta.

Narod kaže da vrana vrani ne kopa oči, pa se tako složni nađoše, u nedodirljivom i za um neshvatljivom trojstvu na koje Zagi upućuje svoje kletve i osude. To državno trojstvo doista nalikuje Trojstvu religije na koje puk obrušava sav svoj jad i nedaće života. Ustoličeni poput božanstva u svijesti Zagija ova trojica će biti obasuta salvom optužbi za nedaće koje ga snađoše.

Ne nastupam ovdje kao klerik te trojice niti kao amaterski propovjednik s ulice koji viče da je došlo vrijeme obraćenja, već sam ovdje kao promatrač koji vidi da za krivicu nedaća koje snalaze narod nije krivo Trojstvo nego krivo shvaćanje Božje igre, tako i za Zagijevu krivicu nije odgovorno državno trojstvo nego upravo, isto tako, krivo shvaćanje Velike igre. U Zagijevoj glavi dolazi do otrežnjenja da je bio tek pijun u Igri devedesetih godina, a glavni igrači su nevidljivi poput Transcendencije same. Njihov duh se osjeća u hodnicima zgrada iz kojih se povlače potezi, prije svega u Washingtonu i Bruxellesu a tek potom u Zagrebu i Beogradu. Naše trojstvo tek je emanacija apsolutne moći.

Zagi sada zove da ga love, čovjek je doživio svoje buđenje, i jedino može Bogu zahvaliti što s igrališta izlazi neozlijeđen. Imao je svojih petnaest minuta slave i para za razliku od mnogih koji su svoje buđenje dočekali kao invalidi, udovice, roditelji bez djece, ljudi bez domova. Svi oni koji su vjerovali u Igru doći će do buđenja, do shvaćanja da je ta igra bila bez granica, a granice su joj bile sredstvo za igranje.

sknezev @ 07:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 5, 2007

Jesmo li kao društvo postali tolerantniji na pripadnike tzv. seksualnih manjina? Mujo i Haso bi frazu seksualne manjine shvatili kao jebene manjine. Doista, manjine često jesu jebena stranka u našem društvu. Pogotovo ona srpska. Razumljivo i zašto ta nesnošljivost prema srpskoj manjini. Iako gledano kroz prošlost više razloga imamo biti krivo nastrojeni protiv pripadnika mađarske ili talijanske manjine. No, neću sad o nacionalnim manjinama, nego o jebenim manjinama, pardon seksualnim manjinama.

Seksualnu manjinu čine oni čija je orijentacija po pitanju tehnologije seksa drugačija od mainstreama, opće prihvačenog načina seksanja. Po tome, i budući da smo svi revni katolici, i seksanje s leđa vas svrstava u manjine, jer to nije misionarski položaj kojeg je popadija blagoslovila. Da ne govorim o ostalim akrobatskim položajima iz Kama Sutre zbog kojih ćete biti desna ruka osobno samog Princa Tame.

A što li je tek s raznim sadomazo igračima, fetišistima, i svemu onome što je jedna američka autorica opisala u genijalnoj knjizi „Different Loving“. Dakle, svi smo mi na neki način seksualna manjina. I stoga predlažem da se jednog lijepog dana okupimo na našem „Minority Pride“ festivalu po uzoru na paradu „Gay Pride“ koja se ovih dana održava u metropoli. Ja ću za sebe kao ljubitelj najlonki zahtjevati određene porezne povlastice, niži PDV na žensko donje ruble, da moja dama može to povoljine nabaviti. Dosta je tog šikaniranja konzervativne većine i netolerancije prema nama ugroženima. Devijanti svih zemalja ujedinite se, ajmo na cestu, zahtjevajte zrak za svoj seksualni život, objavite ga u javnosti, tražite od Vlade nešto što vam treba. Recimo subvenciju na nabavku sadomazo igrački. Meni je osobno dosta da me onako gledaju u videoteci kad posudim neki pornić, taj me pogled ubija, ta nisam ja zlikovac i ja imam svoja građanska prava.

Ovo je bio mali teatralni uvod u ono što se događa u Zagrebu ovih dana-gay pride = veseli ponos, ponos veselih, u doslovnom prijevodu. No, svaka budala zna da će se u metropoli dogoditi događanje, pardon event, pedera, pederski bal po domaći. Nije mi jasno zašto pederi ne vole tu riječ, kao da ih vrijeđa. Baš poput Šiptara koji ne vole da ih tako zovemo, a matična država im se zove Republjik Šiptarija. Peder je hrvatska riječ, i čemu uvoditi tuđice u naš jezik. Imamo mi još lijepih riječi: veselko, topli brat i jednu kovanicu koja nije u hrvatskom duhu: turoperator. Za žensku manjinu te vrste tu smo manje više u skladu s međunarodnim izrazima, a znakovito je da se one ne uvrijede kad ih nazovemo lesbijkama, ili po zagrebački lezbačama.

A ne dao vam Bog protiv njih nešto reći, izraziti svoje mišljenje. Kolika je hajka na naše političare koji kažu da je svemir heteroseksualan, na J. Houdeka koji kaže da su to bolesnici(nisam siguran, mislim da je to rekao). Pa to su naša mišljenja i naši stavovi po tom pitanju. Hoću i ja svoje pravo da kao poznavatelj Yoge kažem da su homoseksualci devijanti kojima je životna energija poznata kao Kundalini malo zastranila(koga zanima nek' pogleda izdvojeni post: Prava muška ljubav). Hoće li mi doći soliti pamet i reći da to nije tako? Razumiju li se u ovo što i ja? Ili kad neki medicinski znanstvenik kaže da je to bolest-odmah se nađe milijun opravdanja i dokaza da je znanstveno dokazano da je gay ok. Znanost?! Ta znanost je dokazivala da su Židovi minorna vrsta, da su stadij niže od Arijevaca. Znanost pleše onako kako ju kapital plaća. A tom kapitalu je u interesu moralna degradacija društva, opći liberalizam i jačanje onih snaga koje pojedinca koji nastoji zdravo živjeti u skladu s prirodnim i Božjim zakonima dovode u manjinu. Tako se onemogoćuje i suprotstavljanje diktatu tog kapitala jer nema više onih „koji imaju muda“, koji imaju petlju i viziju reći ne općem konzumerizmu gdje je sve dopušteno i svi imaju pravo na svoje boleštine.

sknezev @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2007

Zvijezda općeg sabora HDZ.a bit će Goran Ivanišević, piše danas u novinama. Nije mi jasno tko je sad tu glup, narod ili HDZ. Naime, zar hadezeovci misle da je ovaj narod zbilja toliko glup da će nam servirati uspješnog sportaša kao političara koji bi trebao odlučivati o sudbini naroda ako ga izaberu u Sabor. Nisu ništa bolji bili ni esdepeovci s Mirkom Filipovićem.
Stvarno ne znam što pokušavaju time? Dobiti raju na foru: gle, slavni sportaš je uz nas, budite i vi, Ili, glasajte za Gorana, uspio je u sportu, uspjet će i u politici. U oba slučaja rade ovce od ljudi. Ili ja imam previsoko mišljenje o narodu te ne shvaćam kako će raja i to popušiti ne razmišljajući.
Zapravo, nadam se da je biračko tijelo sazrilo da shvati kako ovu državu trebaju voditi pametni i mudri, kvalitetne osobe, a takve podržavati isto takvi. Ne govorim da je Goran loša osoba, naprotiv, nego da je malo uskraćen u znanju budući da je vrijeme trošio na treninge i turnire a ne na školovanje. Nisam siguran je li završio i srednju školu. Što on zna o politici i državi? Jer, u grubo rečeno, sportaši su dobro plaćeni fizikalci, a kojem šljakeru s gradilišta biste dali da sjedi u Saboru i da diže ruke o fiskalnoj politici, o carinama, o odnosima s Rusijom i Unijom, o odnosu s manjinama, itd....
Što nam na kraju treba, da Vlatka Pokos uđe u HNS a Radeljak u HSS, Severina u HSLS, Thompson već je u HSP-u, pa da zasjednu u Sabor, pa će Sabor zasjedati subotom na špici? Severinizacija društva, rekao sam ja to odavno....


Više o zvijezdama HDZ-a

 

sknezev @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 28, 2007

Ne znam koristi li se riječ faćuk još negdje u Lijepoj našoj, ali u mom kraju je ta riječ česta u vokabularu kada se želi ocrniti neko dijete, a pogotovo njegova majka. Naime, ta riječ opisuje dijete bez oca. Osim te riječi hrvatski jezik posjeduje još najmanje dvije istoznačnice koje možda i bolnije zvuče, a to su mulac ili kopile. Za ovu poslijednju nisam siguran ne potječe li možda s istoka.
Dakle, ta riječ se izgovara u negativnom kontekstu po majku, iako ni dijete nije pošteđeno zlih misli. Na majku se odmah apostrofira raskalašen život gdje u svim svojim grijesima nije uspjela zapisati u notes s kim je sve lijegala, te stoga niti ne zna tko joj „dite učini“. No, isto tako, i za razvedenu majku koja više nije mogla trpiti muža silnika ili alkosa govori se da je majka faćuka, pa za majku, koja je recimo feministički orijentirana, i koja zna tko je otac i na koji način se došlo do djeteta, također se koristi ova pogrda.
I uvijek je društvo spremno baciti kamen, ukazati prstom i osuditi. Sve to potpomognuto dubokim podsvjesnim uzrocima da smo i sami kao kolektiv to isto što osuđujemo. Čak i Crkva tu mnogo dolijeva ulja na vatru jer se razvedenim majkama, opravdano il' neopravdano, nije bitno jer je to privatna stvar, ne daje crkveno razrešenje. To možda i nije majkama toliko bitno, ali pred društvom zasigurno jest. Jer, ipak smo biće zajednice.
A ta zajednica će u polupripitim stanjima pijevati: „Rajska djevo, kraljice Hrvata!“ Kao da i ta rajska djeva ne bi danas bila okarakterizirana kao majka kopileta. No, očito je u ono doba ta priča mogla proći na isti način kao i što bi i danas se riješila. Našao bi se neki dobri čovjek koji bi prihvatio i majku i dijete bez obzira tko su i što su, i što raja kaže. Obitelj bi dobila oca, a društvo ne bi imalo povoda za osudu. Naravno, ako se to učini na vrijeme, prije nego društvo sazna sve. A tada je taj dobričina papak i luzer.

No, vratimo se u ovo vrijeme i ovo podneblje. Mi Hrvati imamo i majku i kraljicu, to je rajska djeva koja kao instant riješenje služi svemu i svačemu. Imamo je od brze pomoći, od snijega, od vrata kamenih, od ne zna čega ne....A najbolja je valjda ova od brze pomoći. To je kao hitan poziv poziv za pomoć. Kasnije se kupi svijeća kao noga debela u znak zahvale i to je to. Mjesnom župniku damo za orgulje ili nešto takvo i to je to. Zanimljivo je da pravoslavci svoju zahvalnost izražavaju tankim svijećama. Što tanja i duža, to bolja. Možda je u katolika skriven neki podvjesni falusni simbol pa traže što deblje i veće.
A tko nam je otac? E, oca smo tražili odvajkada. Imali smo svoje kraljeve koju su svojim autoritetom nadomjestali infantilitet naroda kroz potrebu za vođom. No, izgubili smo kraljevsku lozu pa smo tatu koji će nas voditi našli u uvozu iz susjednih zemalja. Tu je i počela naša opsesija uvozom i uvjerenje da ništa domaće ne valja. I tako je bilo devet stoljeća. Strani i uvozni oci su blagodato koristili naše gostoprimstvo. I sada konačno imamo sami sebe. I imali smo tatu Franju, pa smo četiri godine bili bez oca jer je pokojni Ivica bio neozbiljan budući da je pušio travu kao momak, i onda je raja izabrala tatu Drivu. Ima nešto bolesno u nama, kao da se bojimo odrasti i prihvatiti sebe takvi kakvi jesmo, shvatiti da si samo sebi sami možemo pomoći, a ne sve očekivati od tate i mame. Kad ćemo se prestati ponašati kao kopilad koja uz rajsku djevu treba i zemaljskog švalera. Mi bismo htjeli biti i jebeni i pošteni, i djeve i kurve, i nebeski i zemaljski. Pa to ne ide....
A naše društvo koje vapi za rajskom djevom, Majkom, tražeći ventil ta patrijarhalnu stegu, ponaša se kao maćeha prema svojoj djeci.  I dođe mi da pomislim koga to Hrvati mole, rajsku djevu ili babilonsku kurvu koja doista ne brine za djecu i rađa faćuke. U ovoj državi nikog nije briga za one koji ne mogu disati u liberalnom kapitalizmu, koju nisu imali sreće da se snađu u krutim mehanizmima evolucije predoćenih kroz društveno ustojstvo. A pozivamo se na rajsku djevu i nekakvo kršćanstvo. O, Bože, kojih licemjera. Političari će spremno biti u prvim redovima na misi, bit će nas 90% katolika, ali u dubini sebe mi smo suptilni barbari. Ma ponekad se pitam je li tih 13 stoljeća tog licemjernog kršćanskog svjetonazora išta donijelo dobroga. Možda bi bilo bolje da smo ostali pogani koji se ravnaju po prirodnim zakonima, a ne po zakonima koji proizlaze iz nerazumijevanja i svojevoljnog tumačenja Zakona kojeg kao slijedimo od kad su nas pokrstili.


I sada tko smo mi, tko nam je otac i tko majka? Kada se sve sagleda činjenično, zaključujem: narod smo faćuka, kurvinske majke kojoj nije stalo do djece već samo do jebača kojeg nam nameće kao oca.

sknezev @ 08:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 31, 2007

Jučer me najviše šokirala vijest iz Novog Zelanda gdje je djelatnik državne elektro tvrtke isključio struju jednoj obitelji radi 90 eura duga. Kao prvo, to ne bi bilo previše prestrašno da taj radnik nije iskopčao struju osobi koja je bila na respiratoru te joj je struja bila prijeko potrebna. Zbog bolovanja nije radila, jer u kapitalizmu nema milosti za bolest, te nije platila struju na vrijeme. Ne obazirući se na molbe jadne žene da pričeka s iskopčavanjem, i obećanje da će ona posuditi novce, taj monstrum je ostavio obitelj bez majke koja je umrla nakon tri sata. Navodno joj je rekao da on samo radi svoj posao, i da žalbu dostavi njegovim poslodavcima. Sada direktor kompanije žali zbog toga što se dogodilo, kaže da će ispitati slučaj, a slučaj ispituje i policija. E, jebi ga više sada...

Žena je mrtva, djeca bez majke, čovjek bez žene...Najviše me pogodio na TV-u prizor najmlađeg djeteta u obitelji koji zbunjeno gleda u TV kamere, i sve što se događa oko njega, preozbiljnog lica za 4-5 godina staro dijete, polusuznih očiju, kao da ne vjeruje što se dogodilo, i da nikad više neće vidjeti svoju mamu. Sad kad mu je najpotrebnija nje nema. Jadno dijete ni ne zna u kakvom će društvu odrastati i što ga još očekuje. U stvari mislim da ni ne zna u biti što se dogodilo.

I ta priča će otići u zaborav, netko će možda biti osuđen, nakon par godina pušten iz zatvora. To je pravda za radničku kastu u modernom svijetu, to je pravda za tamnopute Novozelanđane čudnog imena i prezimena. A u takav Novi Zeland, kao obećanu zemlju hrle Hrvati na neodređeno vrijeme u potrazi za boljim sutra. U kakvim li smo mi tek govnima onda, ili kakva govna su ti ljudi kad im paše takvo društvo?

Običnoj raji ostaje za nadu da postoji viši sud, viša pravda, neki Bog koji će to sve srediti. Hoće, kao i obično u povijesti, stat će na stranu koja ga bolje plaća. A ovi jadnici kao da plaćaju neku karmu prošlih života, ili kršćanski rečeno pate radi neba. I dođe mi da nabijem na onu stvar takvog boga koji sve to dopušta i takvog boga koji je objekt za manipulaciju masom. Doista, religija nije ništa do li opijum naroda. Ma ne opijum, nego crack koji te uništi čim potegneš prvi dim pomisli da će ti neka viša sila pomoći. No, nije kriv Bog za to, krivo je ljudsko razumijevanje Boga i neznanje Istog. To neznanje rodilo je svu nepravdu u svijetu. Dok čovjek u sebi ne oživotvori Božanske ideale pravde, snage, mudrosti... i ne zauzme se u društvu da te ideale oživotvori, ništa od raja nebeskog. Raj nebeski bit će ovdje kada se ljudi povuku iz šupaka svojih nadređenih, kada prestanu „samo raditi svoj posao“ i kada osjete da imaju muda i petlju usprotivit se zlu. A to se zlo uvuklo u sam sustav društva, to je zlo bilo utjelovljeno i u komunizmu, i u fašizmu, i u crkvi, a sada i u kapitalizmu, globalizmu. Bez obzira na poslijedice ljudi moraju ustati radi sebe, i ako treba ostvariti maksimu „zub za zub“. Suludo je tražiti pravdu od nepravednog društva, jer za ovakvu glupost gdje zbog administracije strada jedan život, smrtna kazna je blaga presuda. I to zbog upozorenja drugima, zbog ukazivanja na suštinu problema i na svu iskvarenost ove civilizacije koja neminovno ide svom kraju. Tko će biti egzekutor, netko iz obitelji, javno ili tajno, ili pak sam sustav, nebitno je....

A takvih slučajeva ima i kod nas gdje se djeca bezobzirno gaze automobilima, a suci dalmatinske škole suđenja puštaju počinitelje djela da mirno šeću na slobodi....



No našu javnost više brinu obiteljske svađe sponzora i sponzoruša-to je moralna slika ovog naroda koji se sve više uklapa u europsku zapadnu uljudbu. Sve mi se više gadi vlastiti narod, dođe da se proglasim Atlantiđanom, čovjekom bez domovine.

sknezev @ 13:57 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 29, 2007

Sijećate li se satova povijesti?
Cijela povijest se svodi na sukobe među narodima. Jer, jedan narod želi porobiti drugi narod. Zašto?
Zbog nedostataka materijalnih sredstava u vlastitom dvorištu, radi lagodnijeg života i blagostanja. Isprva su to bili pljačkaški pohodi, pa zatim trajnija osvajanja i racionalno gospodarenje osvojenim. Za to gospodarenje u osvojenim zemljama instalirani su upravitelji, ili su od domaćih stanovnika osvajači pronašli vazala. Ukratko, narod u osvajačkoj zemlji živio je na račun osvojenog. Životni standard u osvojenoj zemlji se čak i popravljao onima koji su igrali po pravilima igre. To je mudriji pristup, to je engleski pristup uglađene gospode koja zna kako psa držati na lancu i naučiti ga da ti jede iz ruke. Prošli smo vremena barbarstva i pljačke, prošli smo i vremena kolonijalizma, sad je moderno doba, i sofisticirane metode ropstva.


Pogledajmo našu povijest!
Vijekovima smo se borili za slobodu i neovisnost. U potpunosti smo je dočekali 1945. kada je Jugoslavija i svi njeni narodi uživali zbiljski neovisnost. No u toj zemlji našli su se mudraci kojima je nedostajalo igre lovca i lovine, pa samo jedni nakon Jožine smrti 1980. trebali postati lovina, a drugi lovci. Sve je puklo 1991.
Uz krv i plač otišli smo svaki na svoju stranu. Oslobodili smo se jedni drugih. I sada i mi i Srbi uživamo u slobodi. Eto, oni su nešto nezavisniji od nas, jer ne jebu međunarodne intitucije previše, ali za to plaćaju cijenu.
Mi smo potpuno kooperativni i malo smo manje nezavisni jer naši vlastodršci idu po svoje mišljenje u inozemstvo. A mi, običan puk?


Baš se neki dan vozim po autoputu, sve strane tablice jezde prema Jadranu, idu u svoje apartmane koje su ti stranci pokupovali. Mislim, mogli smo i mi...Ali, nismo imali love...
Jer, dok se kod nas borilo za slobodu istovremeno se urušavao gospodarski sustav i sada dok traje obnova dižemo kredite i obnavljamo se. Zadužujemo se kod stranih banaka, radimo u stranim firmama, gledamo strane televizije, komuniciramo preko stranih firmi. Mi radimo, a oni uživaju. Našu zaradu nose u prijateljsku Njemačku i ostale zapadne zemlje. Kakva je to sloboda?
Hrvati i Slovenci prodali su se za šaku maraka ondašnjih, htjeli smo kruha preko pogače, i pravo nam budi. Jer, vazda kroz povijest naš narod se ponašao vazalsko konjušarski, nikad nismo znali cijeniti svoje, uvijek smo htjeli biti nešto što nismo. I povijest nam sudi, tko se srami svojega, to gubi. Uništila nas pohlepa i materijalizam, prodali smo svoje za jeftine novce, za Judine škude rekao bi onaj izdajnik.
Da, slobodni smo, možemo se križati, možemo reći da smo Hrvati, mahati šahovnicom i domovnicom, trobojnicom, ići u svoju vojsku u koju više nitko ne želi ići....
I onda se pitam jesu li nam bili krivi Srbi, ili smo si sami krivi? Ili je ondašnje ozračje našlo plodno tlo za sijanje razdora od strane Kapitala stranih zemalja, nije li sve to režija tajnih službi?


Dođe mi da zapjevam „Ustani bane“ na način XXI stoljeća:



Bilo je to godine 2000 i sedme,
Kad su u Našu lijepu stigle bijede.
Banke i firme uzeo je stranac,
Na fin način Hrvatskom
On sad gospodari.


Ustani Joža, guli nam se koža, koža,
Ustani Joža bravaru...


Nema Hrvata, nema čovjeka,
Kao što je bio on.


A on sada u Srbiji leži,
I u kući cvijeće prekriva mu grob.


Ustani Joža, guli nam se koža, koža,
Ustani Joža bravaru...


Ima još nade, doći će vrijeme
Svi mi ispod zastave jedne
Vratit ćemo banke i što je naše bilo.
I sve ono što oduvijek se snilo.


Ustani Joža, guli nam se koža, koža,
Ustani Joža bravaru...


sknezev @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 27, 2007
Jučer sam bio na proslavi rođendana druga Tita u Kumrovcu. Usput sam dobio letak jedne stranke, slika naime govori više od riječi:
sknezev @ 15:01 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 11, 2007
Za sve proletere koji žive od svog rada prigodna pjesmica:

http://www.vitalnes.hr/padaj_silo.mp3

Padaj, silo

Padaj, silo i nepravdo,
narod ti je sudit zvan;
bježte od nas noćne tmine,
svanuo je i naš dan.

Pravo naše ugrabjeno
amo natrag dajte nam;
ne date li, ne molimo,
uzet će ga narod sam.

Gradove smo vam podigli,
Turne, kule gradili,
od uvijek smo robje bili
i za vas smo radili.

Nevolja će biti vela
po palaci tvrdimi,
kad vidite da sa sela
s mašklinima gremo mi.

Nastati će novo doba
Matija Ivaniću,
ustati ćeš ti iz groba,
s tobom u boj poći ću.

Zastava će nova viti
iznad naših glava tad;
Radnik, seljak jedno biti -
isti im je trud i rad.


Pjesma slavi Hvarsku bunu (1510.-1514.) pod vodstvom Matije Ivanića koji je digao pučane (većinom seljake) protiv strahovlade plemića.
Buna je ugušena u krvi, ali poput Seljačke bune, ostaje trajnim simbolom borbe naroda protiv tiranije.
sknezev @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 10, 2007
Dogodio se narod! Da, sinoć se u Gradecu dogodio narod! Redovna sjednica mjesnog odbora Gradečkog Pavlovca pretvorila se u spontani prosvjed mještana protiv samovoljne odluke načelnika općine Gradec koji je svojim potpisom dao blagoslov geološkim ispitivanjima za potencijalnu spalioniicu smeća Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Ta bi se spalionica trebala nalaziti djelomice u općini Gradec a djelomice u općini Dubrava. Na sinoćnjem skupu bio je nazočan i sam gospon načelnik koji je pokušavao odgovarati na pitanja građana. Kažem pokušavao, jer me podsjećao na mene iz školskih dana kada bih odgovarao a niš' nisam znao. E takav je i ovaj bogec bio sinoć. Iskreno ga žalim, jer je on osoba koja se našla kao pijun na šahovskoj ploči velikih igrača. Njegovi odgovori su bili da je to ekonomski dugoročno isplativo za općinu i da samo ispitivanje tla ne uvjetuje i izgradnju spalionice. No, gospodo draga, Zagrebačka županija već duže vrijeme šeće spalionicu od općine do općine i nitko je ne želi, nitko je ne želi udomiti. Baš je poput ružnog sakatog šteneta kojeg nitko ne želi udomiti. Financijski zalogaj je golem, mora se priznati. Također, vjerovatno postoje i tehnički propisi koji bi garantirali da se okolišu ništa ne bi dogodilo. Ta i jedna nuklearka egzistira i nikom nije ništa. No, budimo trezveni i realni, smjestimo se u okvire gdje jesmo. Tehnički propisi se izigravaju bezbroj puta, uz pomoć korumpiranih osoba u nadležnim službama to je sve mrtvo slovo na papiru. Karlovačka pivovara i moćni Heineken-moguće političko žrtveno janje da se pokaže da se ova vlast konačno brine za ekologiju. No, ipak, jedan je čovjek mrtav. Kako je njegovoj obitelji?
Treba li biti još mrtvih da se pokaže kakvi su ljudi na vlasti?
Spalionica smeća je paravan za političke igre HDZ-a i HSS-a, jer bez spalionice nema prostorno urbanističkog plana Županije, bez tog plana nema autoceste za Sisak, a bez autoceste nema jednog predizbornog aduta HDZ-a na izborima. Koja je uloga HSS-a? Satelitska, to je seljačko poltronstvo željno komadića vlasti kojeg bi im HDZ dodijelio. A upravo takvi poltroni sijede na lokalnim stolicama u Županiji i kroje vlast. Direktiva iz vrha stranke je naredila da općine Gradec i Dubrava prime taj vrući krumpir i da ga zasade u svom dvorištu. Pa u Dubravi je SDP na vlasti, kako to? Lako je to objasniti-podjela vlasti! Korupciji nema kraja, vlastoljupci ne prežu ni od čega, pa čak ni da koaliraju SDP-HSP. Baš me zanima što bi polovicom XX stoljeća donijela koalicija Tito-Pavelić.....
No, jednom kad počnu ispitivanja tla, pitam se tko će zaustaviti gradnju spalionice...Naravno da to još ništa ne znači, ali bitno je načelo po kojem je postupio načelnik: da mu je netko ponudio za hrpu love da se radi spalionica islamista koje je NATO polovio po Iraku i Afganistanu, bi li i to potpisao? Pa to je hrpa love, perspektivno za regiju! To su mislili i stanovnici Auschwitza kada se tamo gradila spalionica. Bitno je da je lova u džepu! A što smo prodali za tu lovu?
Danas ZG otpad, sutra EU otpad. Gdje je kraj kukavičkom ponašanju vlasti koja narod ništa ne pita.
I sada da bismo se suprotstavili tome moramo poštovati demokratske metode koje traju i traju i traju...eh šta ti je demokracija u rukama moćnih…
Ma rekoh sebi, samo da prođe ove demokracija pa da opet živimo k'o ljudi….
 
 
 
sknezev @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 2, 2007

„Jedite govna! Ukusna su, milijarde muha su u pravu!“-to je ironični prikaz načela demokracije. Demokracija kao volja većine u stvari predstavlja aparat da šačica manjine koja drži instrumente kontrole bude stalno na vlasti i na izvoru moći te da preko mehanizma izbora svakih nekoliko godina instalira nove poslušnike na vrhu. Protiv volje naroda se ne smije ništa govoriti i tako se stalno ovaj društveni sistem izbora vlasti održava. No, evidentno je da je nakon davanja pozornosti klasnim razlikama među ljudima, uvijek, na neki način, određena elita koja je imala sredstva kontrole vladala većinom. Zapravo, sve je počelo degradacijom čovjeka kao osobe kad je čovjeku postalo bitno materijalno. Siledžije su isprva uz pomoć moći oružja i sile počeli kontrolirati narod okupljajući oko sebe plaćene poslušnike. Tako se je generirala osovina zla na vrhu društvene piramide i povijest je mogla početi. Razni društveni sistemi su se smjenjivali, o njima smo učili na satovima povijesti, no uvijek su na vrhu bili ljudi koji su bili kotačići na toj osovini zla. Mogu se ovdje iskonstruirati razne urotničke teorije, no bilo kako bilo, kolektivna svijest uvijek pronosi tu štafetu na vrhu društvene piramide, uvijek se svoji pobrinu za svoje i utjecaj se nastavlja.

Vox populi, glas naroda u demokraciji je samo paravan da se ova štafeta nastavi. Jer, opstrukcija naroda se konstantno provodi uvaljujući im moralne vrijednosti koje služe da se ta manjina održi na vlasti. Konzumerizam, smisao u potrošnji a ne u stvaranju, smisao u imanju, a ne u postojanju, naposlijetku smisao u materijalnom a ne u unutarnjem životu čovjeka, stvaraju od naroda jedno veliko stado ovaca koje se svakodnevno kolju. Sve to vodi otuđenju ljudi od ljudi, i konstantnoj degradaciji društva.

Pitam se gdje je uzrok tome i tko je krivac? Demokracija ima svoju povijest još iz antike, a u moderno vrijeme plod je zapadne civilizacije. Kao takva nameće se cijelom svijetu, i onim zemljama gdje tradicionalno nije bila ukorijenjena: Kini, Japanu, arapskim zemljama ali i slavenskim zemljama. Temelj zapadne civilizacije je kršćanstvo, barem se mnogi tako kunu. No, pobjedom demokracije i ta činjenice se izbacuje iz europskog ustava. Na čemu počiva kršćanstvo? Na Bibliji, naravno, na poruci Biblije predočenoj kroz osobu Isusa Krista. Ta evanđeoska poruka suprotna je načinu života koji je poslijedica ove dekokracije. Stoga, usuđujem se zakljućiti da kršćanstvo nije nikakav temelj zapadne civilizacije. Poruka kršćanstva je u zapadnoj civilizaciji suštinski odbačena, baš kao što je bio odbačen, prezren i ubijen začetnik kršćanstva, iako je nagovješten kroz knjige Starog Zavjeta. Međutim, kao takav nije odgovarao svjetonazoru „izabranog naroda“, nazivu kojeg su si Židovi pripisali, iako je termin izabrani narod predviđen za one koji ljube Boga o kojem se govori u Bibliji. Temelj zapada nije niti u judaizmu, jer isti ne postoji budući da je kroz kršćanstvo ostvaren. Zapadnu civilizaciju vode farizeji, ista ona elita koja je Isusa odvela na križ. Povijest Židova seže daleko prije one opisane u Bibliji, još u vrijeme Egipta kad je bio najmoćniji. Mnogi religiozni elementi kršćanstva koje baštini tradiciju judaizma imaju atribute magije Egipta, Kaldeje i Sumera. Kažem magije, jer to je bila tadašnja znanost i religija. Ti stari narodi nisu razdvajali to dvoje, jer koncept transcendentnog Boga koji nadilazi svijet nisu poznavali, baš kao što je i danas nepoznat istočnim religijama. Njihov bog je bio panteistički bog predočen kroz magijska načela koji danas nastavlja praktički živjeti kroz globalističku filozofiju ekspanzije zapadnog imperijalizma. Tko mu se danas otvoreno suprotstavlja? Jedino, islamske zemlje i potajice Rusija. Jer, kolektivno intuitivno slute opasnost Židovske demokracije.

Koliko je demokracija otvorena provjerite samo na jednoj hipotetskoj probi. Naime, probajte osporiti holokaust ili 11. rujan? U svemu tome nisu uopće sporni i jedan i drugi događaj. Oba su se dogodila i oba su za osudu. No, pitanje je tko stoji i s kojim namjerama iza tih događaja. Iranski predsjednik nije u pravu kad niječe holokaust, ali je vjerovatno u pravu glede projektanata istog. Izvršitelji projekta su nebitni, kako žrtve tako i egzekutori, jer ionako za sistem demokracije kotačići mehanizma su samo broj predočen kroz %  na izborima.

 

 

 

 

sknezev @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 27, 2007
Dokle će Hrvati gajiti i uzgajati svoj podanički mentalitet i veličati hoch kulturu zapadnjaka koji su nas tisuću godina ugnjetavali. Jesam li Venecijaner ili Austrijaner svejedno mi je. Baš pročitah tekst Jurice Pavičića u Jutarnjem listu(  http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2007,2,26,venecija_kultura,64256.jl )i ne mogu sebi doći da se tako veliča nečija kultura kojoj bismo trebali kao biti zahvalni. Jest da su i venecijanska i austrijska kultura mnogo utjecale na kulturnu u Hrvata, ali Bože moj, to je uvozna kultura. Zar od 1092. godine trebamo uvoziti vladare i kulturu?
Malo nam je falilo da ne uvezemo i jezik, pa bismo danas u cjelosti šprehali, parlali, ili možda divanili. U čemu je razlika od one: Govori bre srpski da te ceo svet razume?
U čemu je gazda sa zapada bolji od gazde s istoka?
Kulturniji je? Je možda, zapadnjak to čini politički korektno, a bizantinac te nabije u tri rodne pa odmah znaš di si. I zapadnjak donosi kulturu umotanu u celofan, i polako ali sustavno zatire domaće. Ma pitam se imamo li uopće išta autohtono nakon što se u nas uvukao podanički mentalitet koji se poput elementala uvukao u naša bio polja još od 11. stoljeća.....
E, moj Pavičiću! Da nije bilo hajduka, uskoka ili sovjetskog dinama danas bi po domovini šetala kopilad zapadnih slugu. Hvala Bogu i Brozu što nas je bar na kratko vratio među one koji su kulturu donosili. I hvala svim hajducima i uskocima koji znali stati na kraj porobljavanju naših predaka ma kakvu im god kulturu donesli. I dan danas treba novih hajduka da stanu na kraj svim tim eventima, hepeninzima i ostalim šitovima McDonalds kulture...

sknezev @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 0