povratak odlikaša
U ritmu petice
Blog
utorak, rujan 2, 2008
Vratio sam se iz Splita ali Split nikako iz mene. Baš sam nešto bio u điru Dininih navijačkih pisama kad ono čuh i njegovu novu stvar, prvijenac s albuma koji izlazi u listopadu. Možda ste čuli već, stvar se zove "Hipnotizoran" i meni ja baš onak cool, baš mi paše ritam i stil...Poslušajte, kako se vama sviđa?

sknezev @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 16, 2007

IN MEMORIAM

Elvis Presley (08.01.1935.-16.08.1977.)



...prošlo je 30 godina...


sknezev @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 23, 2007
Sjećanje na more u meni i dalje živi. Vratit ću se, 'di si moji didovi davno sidro bacili', jer ka dite su me odveli, još nisan ni u školu iša, ali osta je vonj, osta je miris zauvik, i u očima mojim pogled sjete kojima sam se rastajao od svog žala. Možda zato i danas u svojoj duši tražim dubine i daljine koje samo more može donit oku.



A sad mi ostaje ka priučenom purgeru da u srcu nosi sliku:







i da svaki godine pred odlazak na more, a prije nego zaradi za trajni povratak, pjeva poput svih sjevernjaka metropolitanaca.....  (save target as)

More,more  




sknezev @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, srpanj 7, 2007

Mnogi će reći da pokušavam spojiti nemoguće, ali ako sam pisao o seksu kao putu do Boga, ovaj put ću predstaviti kako i glazba može biti izražaj najdubljeg uvida o stvarnosti. To su nisu pjesmuljci u kojima se direktno spominje Bog, nego pjesme iz kojih izvire snaga Božjeg duha iz grla i glasnica, iz svijesti autora ovih pjesama. Poneki su imali momente bljeskova te ih nisu uspjeli zadržati, ali njihova pjesma ostaje kao vječni spomenik istine koju su opjevali.

Počet ću s Bob Dylanom:

http://www.bobdylan.com/songs/blowin.html  (riječi pjesme)



Rolling Stonesi:

http://www.lyricsfreak.com/r/rolling+stones/sympathy+for+the+devil_20117881.html  (riječi...)




Henry Rollins:

http://www.lyricsfreak.com/h/henry+rollins/liar_20065397.html




I za kraj malo blaži, ali najjači, Mike Oldfield:



Kao što vidite u prvim pjesmama istina je rečena riječima, a u zadnjoj glazbom, melodijom. Bezbroj je načina na koji se istina može izreći-klasična religija je rudiment prošlosti i tek jedan bliedi pokušaj doživljaja nečijeg tuđeg iskustva.


sknezev @ 08:00 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 6, 2007
„Sretno dijete“ filmski je uradak Igora Mirkovića i njegov pogled na novovalnu muziku osamdesetih godina prošlog stoljeća. Glazbena produkcija na exYu prostorima tih godina bila je u samom svjetskom vrhu, odmah iza američke i engleske scene. Danas možemo samo sa sjetom gledati na vrhunska djela domaćih glazbenika. To stvaralaštvo nije puki slučaj, nego je plod cjelokupne društvene sredine i miljea koji se stvorio plodno tlo za nastanak takve scene. Ja se sjećam tih dana na njihovom samom kraju. Jer, glazbu sam počeo pratiti sredinom osamdesetih, a u srednjoj školi sam sticao novovalnu naobrazbu. Novi val je jenjavao, a nama je glavna furka bila pratiti demo radove Psihomodo popa, koji nije imao veze u Jugotonu da objavi svoj prvijenac. Tih godina bio sam punker koji se jako razočarao prvim albumom Psihića jer je bio komercijaliziran u odnosu na demo radove. Jer, punker možeš biti odjećom, slušanjem glazbe, i načinom života. Odjećom se baš nisam isticao kao punker, ali slušajući revolt u pjesmama i prateći svojevrsnu društvenu revoluciju ostao sam punker, čini mi se za cijeli život. Žestoka glazba i buntovništvo budili su u meni agresivnog Marsa koji je kroz taj izričaj došao na svoje. No, glazbeni ukus u konačnici sam našao u rockabilly glazbi iz više razloga. Naime, punk kao filozofija socijalnog buntovništva i dalje živi u meni, no kao glazba i način odijevanja je prilično asocijalna. Iz prostog razloga što to nije glazba za konstruktivni provod, nego izražava destrukciju. Baš kao i odijeća. Rockabilly mi se svidio kao glazba i način odijevanja, kao da je u meni budio nekog mene iz prošlog života, možda James Deana, znao sam zabrijati. No, tekstovi rockabilly pjesama su prilično naivni, djetinjasti, i govore uglavnom o komadima, provodima na vrlo koncizan način. Oni će pjevati o njenim mrežastim čarapama, nabrijanom autu, napuštanju dosadnog grada...Uostalom to je glazba za ples a ne za mudrovanje, a budući da sam lički medvjed u plesu, ovaj način ritmičkog izražavanja mi je dobro došao. U meni je budio neki ritam koji je bio dio mene, kroz njega sam se mogao opustiti i konačno ujediniti duh i tijelo. Jer, kad bih plesao na običnu glazbu, duh je bio pitaj Boga gdje, a tijelo se trzalo kao da daje zadnje znakove života. 

Trailer o rockabilly načinu života:



A kad cure plešu roc'n'roll muškarci polude:


sknezev @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 5, 2007

Tko se sijeća grupe "Zvijezde" i hita "Rockabilly boys", zatim legende ZG rockabilly scene, čovjeka zvanog Divljak s pjesmom "Kad Milivoj zasvira rock'n'roll", tko se sijeća druga beogradskog Tony Montane, Sarajlija Torpeda i ostalih legendi exYu rockabilly scene kada smo bili među prvima u svijetu po tom underground pokreta. Ovo su samo hintovi na lude dane u KSET-u prije rata, i jedan podsjetnik s pjesmom omiljenih mi Stray Catsa:



A kako su rockabilići izgledali pred izlazak:
















U slijedećem broju malo više o rockabilly glazbi...

sknezev @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare